Sarajevo jutros najzagađeniji grad na svijetu: Dim iz GRAS-a prekrio grad
Sarajevo se jutros našlo na vrhu neslavne svjetske liste najzagađenijih gradova, s indeksom kvaliteta zraka koji je prema mjerenjima dostizao opasne vrijednosti (AQI 352). Zrak je ocijenjen kao opasan po zdravlje, a građanima je preporučeno da izbjegavaju boravak na otvorenom.
U isto vrijeme, na području Novog Grada i šire gradske zone zabilježen je gust dim koji se, prema svjedočenjima građana, talžio od naselja Otoka pa sve do Ilidže. Jutros smo fotografisali objekte GRAS-a, iz čijeg se dimnjaka vidljivo širio gust dim, dodatno pogoršavajući ionako alarmantno stanje kvaliteta zraka.
Na šta se grije GRAS i ko to kontroliše?
Jedno od ključnih pitanja koje se jutros nameće jeste: na šta se griju pogoni GRAS-a i da li se poštuju propisi o emisijama štetnih gasova?
Dim koji je jutros izlazio iz relativno malog dimnjaka bio je neproporcionalno gust i intenzivan, što opravdano izaziva sumnju u vrstu energenta koji se koristi, kao i u ispravnost sistema sagorijevanja i filtracije.
Građani s pravom pitaju:
-
Da li nadležne institucije vrše redovne i vanredne kontrole?
-
Da li su izmjerene emisije u skladu sa zakonskim limitima?
-
Ko snosi odgovornost kada se u danima ekstremnog zagađenja dodatno opterećuje zrak?
Zagađenje koje se vidi, ali i ono koje se udiše
Jutrošnja situacija još jednom potvrđuje da problem zagađenja zraka u Sarajevu nije apstraktan niti “nevidljiv”. Gusti smog, miris paljevine i vidljivi dim nad gradom direktno utiču na zdravlje građana, posebno:
-
djece,
-
starijih osoba,
-
hroničnih bolesnika,
-
trudnica.
Prema zdravstvenim preporukama, ovakvi nivoi PM čestica mogu izazvati ozbiljne respiratorne i kardiovaskularne probleme, čak i kod potpuno zdravih osoba.
Vrijeme je za odgovore, ne samo upozorenja
Sarajevo godinama vodi borbu sa zimskim smogom, ali jutrošnji prizori i mjerenja pokazuju da sistemski problem i dalje nije riješen. U danima kada je zrak već ekstremno zagađen, svaka dodatna emisija mora biti strogo kontrolisana i javno objašnjena.
Građani imaju pravo znati:
-
ko zagađuje,
-
koliko,
-
i zašto se to dozvoljava.
Bez transparentnosti, kontrole i stvarnih sankcija, upozorenja o “opasnom zraku” ostaju samo statistika – dok posljedice dišemo svi.