Dok svijet bilježi pomake u nauci, tehnologiji i čak turizmu na Mars, Sarajevo je uspjelo još jednom – da ne izabere gradonačelnika.
Na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća Grada Sarajeva, umjesto demokratske efikasnosti, svjedočili smo još jednom poglavlju u beskrajnoj knjizi domaće političke tragikomedije. Očekivalo se da Samir Avdić postane novi gradonačelnik, ali sjednica nije ni nastavljena – jer, pazite sad – nije bilo kvoruma. Da, Sarajevo je talac prazne stolice.
NiP je zatražio dvosatnu pauzu, vjerovatno kako bi odlučili koga još mogu razočarati do kraja dana. Problem? Među prijedlozima za dogradonačelnike – nema Hrvata. SDP predložio Srbina, Naša stranka predstavnicu “Ostalih”, a SDP onda poželio da predloži i Hrvata – i to sve sam. NiP i Naša stranka rekoše: “Ne može.” SDP reče: “Može.” I tako svi rekoše nešto – a niko ništa nije napravio.
Ovaj politički sudoku nije ni prvi ni posljednji. Podsjetimo: i pokušaj izbora Bogića Bogićevića neslavno je propao, pa je jedina konstanta u Sarajevu izgleda – nemogućnost izbora gradonačelnika bez međusobnog saplitanja i zakulisnih igara.
Statut? Pa to je ionako samo ukrasni papir za sarajevske političare. U mandatu Benjamine Karić također nije bilo svih konstitutivnih naroda u vrhu vlasti. Sad se svi odjednom sjete statuta kad treba nekog blokirati.
A građani Sarajeva? Oni su samo statisti u ovom teatra apsurda, dok se Trojka ponaša kao da vodi casting za novu sezonu “Game of Stolice”.
Možda bi idući put trebalo predložiti da gradonačelnika bira žiri “Zvezda Granda”. Bar bi odluka pala brže.
Do tada, Sarajevo i dalje bez gradonačelnika. Ali s viškom ega – i manjkom političke odgovornosti.