Uoči sjednice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija zakazane za 12. maj, na kojoj će se raspravljati o stanju u Bosna i Hercegovina, u diplomatske krugove je stigao i neformalni dokument Vlade Republike Srpske koji izaziva ozbiljne kontroverze.
Riječ je o izvještaju koji nije dio zvanične UN procedure, ali se već godinama šalje kao svojevrsni “non-paper”, ovaj put potpisan od strane entitetskog premijera Save Minića. Dokument je proslijeđen i Misiji Kine pri UN-u, koja trenutno predsjedava Vijećem sigurnosti.
Javnosti prikazana “ublažena” verzija
Zanimljivo je da je Vlada RS na svojoj zvaničnoj stranici objavila skraćenu verziju izvještaja, dok su najsporniji dijelovi – oni koji se odnose na sigurnosne i političke ocjene – izostavljeni iz javne objave.
U tim dijelovima, prema uvidu u dokument, iznose se tvrdnje koje bez dokaza povezuju BiH s globalnim terorizmom i govore o navodnim “žarištima radikalnog islama”.
Opasne generalizacije bez dokaza
U izvještaju se tvrdi da unutar bošnjačke zajednice postoje sigurnosni rizici, te se iznose ocjene o porastu antisemitizma i utjecaju radikalnih elemenata.
Takve formulacije predstavljaju ozbiljnu generalizaciju i prelaze granicu političkog stava, ulazeći u zonu sigurnosnih kvalifikacija bez ikakvog dokaznog utemeljenja.
Posebno je problematično što se politički predstavnici u institucijama BiH karakteriziraju kroz etnički okvir, a ne kroz njihove ustavne funkcije.
Politički narativ umjesto institucionalne realnosti
Dokument ide i korak dalje, sugerirajući veze najveće bošnjačke stranke s međunarodnim islamističkim organizacijama, ali bez konkretnih dokaza ili referenci.
Istovremeno, izostavlja se ključna činjenica da je borba protiv terorizma u BiH u nadležnosti države, dok entitetske institucije imaju operativnu, ali ne i koordinirajuću ulogu.
Autonomija umjesto ustavnog okvira
Iako se u izvještaju navodi da Republika Srpska nema plan za otcjepljenje, paralelno se insistira na pojmu “autonomije”, koji nije definisan ni Dejtonski sporazum niti Ustavom BiH.
Takav diskurs otvara prostor za političke interpretacije koje odstupaju od postojećeg ustavnog poretka.
Napadi na institucije BiH
U dokumentu se ponavljaju i ranije poznate kritike na račun Christian Schmidt, kao i na rad Ustavnog suda BiH.
Tvrdnje o “usklađenom djelovanju” stranih i domaćih sudija iznose se bez konkretnih dokaza, dok se istovremeno zanemaruju činjenice o blokadama državnih institucija i političkim pritiscima.
Propaganda umjesto odgovornosti
U konačnici, izvještaj pokušava predstaviti vlasti Republike Srpske kao ključne zaštitnike Dejtonskog sporazuma, iako se u istom dokumentu dovode u pitanje osnovne nadležnosti države BiH.
Ovakav narativ, koji BiH pokušava povezati s globalnim sigurnosnim prijetnjama, ne samo da nema utemeljenje u činjenicama, već može imati i ozbiljne posljedice po međunarodni imidž zemlje.