Rat između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana možda je formalno završen, ali rasprava o tome ko je iz njega izašao kao pobjednik tek počinje. Dok administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa sporazum predstavlja kao historijski uspjeh, sve veći broj diplomata, sigurnosnih analitičara i bivših američkih zvaničnika upozorava da bi stvarni bilans mogao biti znatno drugačiji.
Neki od njih idu toliko daleko da vojnu operaciju nazivaju „epskom katastrofom“, tvrdeći da Washington nije ostvario nijedan od ključnih ciljeva zbog kojih je rat uopće pokrenut.
Rat koji je trebao promijeniti Iran
Kada su SAD i Izrael započeli vojnu kampanju protiv Irana, očekivanja su bila velika. Govorilo se o zaustavljanju iranskog nuklearnog programa, slabljenju vojnog kapaciteta Teherana pa čak i o mogućnosti promjene režima.
Međutim, nakon više od tri mjeseca sukoba i ogromnih vojnih troškova, Iran je i dalje politički opstao, nuklearno pitanje nije trajno riješeno, a regionalne tenzije ostale su prisutne.
Upravo zbog toga bivši američki diplomata Aaron David Miller smatra da je operacija predstavljala ozbiljnu stratešku grešku.
Amerika potrošila milijarde, a ciljevi ostali nedostižni
Kritičari američke politike upozoravaju da je rat proizveo ogromne troškove bez jasnih političkih rezultata.
Prema procjenama koje se navode u analizama američkih medija, tokom sukoba potrošene su desetine milijardi dolara, dok su istovremeno iscrpljene značajne zalihe projektila i vojne opreme.
Posebno zabrinjava činjenica da je dio tih resursa bio planiran za moguće buduće izazove u Indo-Pacifiku i potencijalnu konfrontaciju s Kinom.
Iran pretrpio štetu, ali nije poražen
Iako je iranska ekonomija pretrpjela ozbiljne posljedice, brojni analitičari smatraju da Teheran nije doživio strateški poraz.
Naprotiv, pojedini evropski diplomati ocjenjuju da je iranski režim iz sukoba izašao politički stabilniji nego što se očekivalo, dok su tvrde struje unutar sistema dodatno ojačale svoj položaj.
Uprkos intenzivnim vojnim udarima, nije došlo do unutrašnjeg kolapsa vlasti koji su pojedini zapadni stratezi predviđali na početku sukoba.
Poljuljano povjerenje saveznika
Možda najveća posljedica rata nije vojna nego politička.
Tokom sukoba pojavile su se ozbiljne razlike između Washingtona i pojedinih evropskih saveznika. Dio članica NATO-a odbio je učestvovati u određenim operacijama, dok su zaljevske države počele otvoreno govoriti o potrebi diverzifikacije sigurnosnih partnerstava.
Analitičari upozoravaju da je rat dodatno potaknuo proces u kojem tradicionalni američki saveznici sve manje žele svoju sigurnost vezati isključivo za Washington.
Trump pod pritiskom kritika
Posebno zanimljiv aspekt cijele priče jeste činjenica da je Donald Trump godinama kritizirao američke vojne intervencije na Bliskom istoku i obećavao da neće ulaziti u nove ratove.
Zbog toga mu politički protivnici sada zamjeraju da je učinio upravo ono što je ranije osuđivao.
Kritičari tvrde da je rat pokazao ograničenja vojne sile kao instrumenta za ostvarivanje političkih ciljeva te da su očekivanja Bijele kuće bila znatno veća od stvarnih mogućnosti na terenu.
Da li je Amerika izgubila rat koji nije smjela voditi?
Odgovor na to pitanje vjerovatno će zavisiti od ishoda pregovora koji slijede i dugoročnih posljedica po Bliski istok.
Ipak, već sada je jasno da rat nije donio brzu i odlučujuću pobjedu kakvu su njegovi zagovornici najavljivali. Umjesto toga, otvorio je nova pitanja o ulozi SAD-a u svijetu, povjerenju saveznika i sposobnosti Washingtona da vojnom silom oblikuje političku stvarnost.
Zbog toga se sve češće može čuti ocjena da najveća šteta možda nije nanesena Iranu, nego upravo međunarodnom ugledu Sjedinjenih Američkih Država.