Jedan stari vic kaže da su partizani i švabe ratovali 4 godine u šumi, a onda je došao šumar i sve ih istjerao. Na ovaj vic mi liči današnja vijest da je Dodik deložirao Sipu iz njenih prosorija. Sipa koja bi trebala biti strah i trepet za kriminalce, pokleknula je nad jednim dopisom. I ta SIPA treba da bude represivni aparat sudske vlasti u BiH?!
Kažu da je diplomacija oružje slabih, ali ono što gledamo u Bosni i Hercegovini nije ni diplomacija – to je birokratska jalovost maskirana u ozbiljnost. Međunarodna zajednica, OHR, EU, OSCE, Američka ambasada – svi su osudili Dodikov pravni puč. Svi su se oglasili, svi su „izrazili zabrinutost“, svi su na društvenim mrežama napisali poneku frazu o podršci suverenitetu BiH. I? Koji je rezultat? Nema ga.
Dodik je bukvalno ocijepio Republiku Srpsku, a odgovor je – osuda i ništa više. Deklarativna podrška institucijama BiH, pozivanje na vladavinu prava i Ustavni sud BiH koji će, kažu, presuditi Dodiku i zaustaviti ga. Kako? Presudom?
Zamislimo taj scenario. Sud BiH proglasi Dodika krivim za napad na ustavni poredak. Odredi mu zatvorsku kaznu. I šta onda? Ko će ga uhapsiti? SIPA koja je upravo izbačena iz RS-a? Sud koji nema nijednog policajca na raspolaganju? OHR, koji ne koristi Bonske ovlasti? Hoće li međunarodna zajednica poslati trupe? Naravno da neće.
BESKRAJNI CIKLUS ISPRAZNIH SAOPĆENJA
OHR i međunarodna zajednica nisu tu da zaštite BiH, oni su tu da smire tenzije i osiguraju status quo. Oni znaju da Sud BiH nema represivni aparat da zatvori Dodika i zaustavi secesiju, ali insistiraju na procesu koji je unaprijed osuđen na propast. To izgleda kao prešutni dogovor: mi ćemo reći da smo protiv, ti radi po svome. Nije se džaba pisalo u srpskim medijima 1995. godine nakon potpisivanja Dejtona da im je obećano da će se RS otcjepiti za 30 godina. Ove godine je 30 godina od potpisivanja Dejtona.
Za to vrijeme, probosanski političari ratuju – dopisima. Pišu apelacije, drže press konferencije, sastanče s ambasadorima, pozivaju EUFOR da rasporedi snage. Bećirović danas izlazi pred kamere i objašnjava međunarodne obaveze NATO-a, OHR-a, garanata Dejtonskog sporazuma. Kao da ne zna historiju.
UNPROFOR je 1995. godine imao obavezu da zaštiti Srebrenicu. Znamo kako se to završilo.
SAD se 1994. godine obavezao da će garantovati suverenitet Ukrajine ako ova preda nuklearno oružje. Znamo kako se to završilo.
Bosna i Hercegovina ima dug spisak „garancija“ koje su pale u vodu kad je došlo vrijeme za konkretne poteze.
TIRANIN PRIZNAJE SAMO ZAKON JAČEG
Oni koji vjeruju da se Dodik može zaustaviti presudama, apelacijama i međunarodnim osudama, žive u iluziji. Tiranin se ne boji sudova, on se boji sile. Onog trenutka kad Sud BiH osudi Dodika, a ne bude imao nikoga da ga uhapsi, to će biti kraj pravne države.
Tada dolazimo do raskrsnice: ili ćemo kleknuti ili ćemo se boriti.
Međunarodna zajednica neće nas braniti. Oni će sjediti u svojim udobnim kancelarijama i „izraziti zabrinutost“, sve dok ne dođe do ozbiljne eskalacije. A tada će, vjerovatno, biti kasno.