Nebojša Radmanović, Ustavni sud BiH, kleveta i Sefer Halilović ponovo su se našli u centru pravosudne pažnje nakon odluke kojom je Ustavni sud BiH odbacio Radmanovićevu apelaciju kao neosnovanu. Time je potvrđeno da mu nisu povrijeđena prava na pravično suđenje ni prema domaćim propisima ni prema Evropskoj konvenciji.
Konačan epilog višegodišnjeg spora
Slučaj traje 11 godina i odnosi se na izjave koje je Radmanović dao 2012. godine, dok je bio predsjedavajući Predsjedništva BiH. Komentarišući Halilovićev nastup na televiziji TV1, Radmanović je, između ostalog, izjavio da je riječ o „ratnom zločincu kojem ne treba davati prostor“. Upravo ta formulacija bila je okidač za tužbu za klevetu.
Niži sudovi su ranije utvrdili da je Halilović u ratu bio visokorangirani oficir Armije BiH i politička ličnost, te da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju 2005. godine donio presudu kojom je oslobođen optužbi. Zbog toga je izjava da je „ratni zločinac“ ocijenjena kao klevetnička, jer nije bila potkrijepljena dokazima i prelazi granice dozvoljene političke debate.
Ustavni sud potvrdio sve prethodne presude
Radmanovićeve žalbe Kantonalnom sudu Sarajevo, a zatim i Vrhovnom sudu FBiH, također su odbijene. Argument da je riječ o vrijednosnom sudu nije prihvaćen, jer sudovi smatraju da je izjava utjecala na ugled Halilovića i predstavljala činjeničnu tvrdnju, a ne političku metaforu.
Ustavni sud je sada potvrdio da su niži sudovi pravilno primijenili zakon, zaključujući da u postupku nije bilo nikakve povrede prava na pravično suđenje. Time je dugogodišnji spor okončan presudom u korist Sefera Halilovića, a odluka Ustavnog suda je konačna.