Četiri mlada demonstranta pogubljena su zbog protesta organizovanih u zadnja četiri mjeseca širom zemlje, a još osamnaest osoba osuđeno je na smrt.
Podsjetimo, protesti u Iranu su počeli nakon što je dvadesetdvogodišnja djevojka Mahsa Amini privedena od strane ”policije za moral” zbog nepravilnog nošenja marame, nakon čega je mučena i na kraju podlegla povredama.
Mohammad Mehdi Karami, dvadesetdvogodišnjak je tako obješen 7. januara nakon 65 dana od uhićenja, a pojedini izvori medija navode da mu je dato nepunih petnaest minuta za odbranu na sudu. On je lišen slobode jer se dovodi u vezu sa smrću jednog člana paramilitarne Basij organizacije tokom protesta u gradu Karaju u novembru mjesecu. Zajedno sa još šesnaest drugih demonstranata, uključujući i troje djece, Karamiju je već krajem mjeseca počelo suđenje. Iako optuženici inače imaju pravo da biraju svoje branioce koji će ih pravno zastupati tokom suđenja, u ovom slučaju je ovim optuženicima to bilo zabranjeno, te su njima dodjeljeni branioci. Mohammadovo iskustvo služi kao dokaz da vlasti Irana pokušavaju kroz ovakve sudske procese izazvati strah među demonstrantima, koji se bore za slobodu i pad režima.
Osim Karamija, obješen je i Seyed Mohammad Hosseini, tridesetdevetogodišnji dječiji trener, volonter, prema sudskoj presudi za isti slučaj kao i Karami.
Nakon ova dva slučaja vješanja, udruženja za zaštitu ljudskih prava i aktivisti iz Zapadnoevropskih zemalja pobunili su se protiv smrtnih kazni koje se izvršavaju i Iranu i zatražile od iranskih vlasti da što prije tu praksu ukinu.
Nažalost, nedugo nakon njihove pobune, u Iranu se desilo još jedno vješanje. Ovaj put je na smrtnu kaznu osuđen Alireta Akbari, bivši službenik iranskog Ministarstva odbrane, koji je uhapšen i osuđen za krivično djelo špijunaže u korist Ujedinjenog Kraljevstva, čiji je Akbari također državljanin. Pojedini medijski izvori navode da je Akbari bio također mučen i da ga se tjeralo da prizna da je počinio djela za koja nije kriv.
U međuvremenu, protesti aktivista za ljudska prava su nastavljeni kako na ulicama iranskih gradova tako i na društvenim mrežama, sa nadom stvaranja ravnopravnijeg i poštenijeg odnosa vlasti prema Irancima i Irankama, rušenja vladajućeg režima i ostvarivanja slobode.
