Košarac poslao Schmidtu šljem nacističke vojske! Zamislite da Schmidt pošalje Staši kamu kojom su Srbi klali Srebreničane!
Politička javnost u Bosni i Hercegovini danas je svjedočila jednom od najprimitivnijih i najopasnijih postupaka na domaćoj sceni: zamjenik predsjedavajuće Vijeća ministara BiH i visoki funkcioner SNSD-a Staša Košarac poslao je visokom predstavniku Christianu Schmidtu šljem nacističke vojske, uz pismo koje je nazvao “Pismo okupatoru”.
Ovakav potez – u kojem državni funkcioner šalje simbol nacističkog režima predstavniku međunarodne zajednice – predstavlja nevjerovatan pad političke kulture, otvoreno vrijeđanje institucija, ali i poruku koja ima ozbiljne historijske, moralne i civilizacijske implikacije.
Simbol nacizma nije politička poruka – to je crvena linija
Bez obzira na politička neslaganja, korištenje nacističke ikonografije kao “sredstva komunikacije” je nezamislivo u ijednoj demokratskoj državi. Poruka koju šalje ovakav čin jeste brutalna i opasna relativizacija historije, žrtava nacizma i evropskih vrijednosti na kojima počiva savremena BiH.
Upotreba nacističkih simbola u političkom obračunu je čin koji prelazi granice pristojnosti, razuma i odgovorne javne funkcije.
Zamislite obrnutu situaciju
Da bismo razumjeli dubinu uvrede, dovoljno je preokrenuti perspektivu:
Šta bi se dogodilo da Schmidt pošalje Košarcu simbol zločina nad Bošnjacima?
Reakcije bi bile burne, dramatične i sasvim opravdane. Upravo zato je Košarčev čin opasan – nije samo uvredljiv, nego i otvoreno destabilizirajući.
Pismo puno uvreda, prijetnji i historijskog revizionizma
Košarac je Schmidtu poslao i pismo puno uvredljivog i nacionalističkog narativa, etiketiranja, historijskih falsifikata i otvorene demonizacije institucije visokog predstavnika. Ovako primitivna retorika ne dolazi od marginalne figure, nego od člana Vijeća ministara BiH – što dodatno povećava političku težinu incidenta.
Spin sa narko kartela
Može se postaviti sasvim opravdana sumnja da je Košarčev teatar sa nacističkim šljemom zapravo pokušaj kontrole narativa i spinovanja javnosti u trenutku kada u medijima kruže ozbiljni navodi o mogućim vezama pojedinaca iz SNSD-a — uključujući i njega — sa finansijskim tokovima povezanim s panamskim narko-kartelom. Ovakav šok-potez, praćen uvredama i radikalnom retorikom, klasična je tehnika skretanja fokusa: kada se pojavi informacija koja predstavlja reputacijski rizik, lansira se pažljivo režirani skandal koji će preuzeti medijski prostor. Umjesto da se govori o pitanjima koja ugrožavaju političku i ličnu reputaciju — kao što su kriminalne veze, finansijske istrage i međunarodne operacije — diskusija se prebacuje na “sukob sa Schmidtom”, “odbranu Srpske” i druge vještački napumpane teme. Upravo zato mnogi analitičari ovakav postupak vide ne samo kao primitivnost, nego i kao namjerni pokušaj upravljanja krizom kroz skandal većeg intenziteta.