Pet života ugašeno je na Elbrusu. Iza ove vijesti ostale su fotografije nasmijanih ljudi, planinarska oprema, porodice koje čekaju informacije i BiH koja danas tuguje.
Među poginulima nisu bili avanturisti koji su slučajno zalutali u planine. Prema informacijama koje su objavili Gorska služba spašavanja Zenica i više medija, riječ je o iskusnim planinarima, ljudima koji su iza sebe imali brojne uspone, članovima GSS-a i Planinarskog društva Vedro. Upravo ta činjenica tragediju čini još težom.
U javnosti se nakon ovakvih nesreća često postavlja isto pitanje: kako je moguće da stradaju ljudi koji znaju šta rade?
Odgovor nije jednostavan, ali planinari ga uglavnom dobro razumiju. Planina nije protiv čovjeka, ali nije ni saveznik. Ona ne pravi razliku između početnika i veterana kada se vremenski uslovi promijene u svega nekoliko minuta.
Prema dosadašnjim informacijama, sedmočlana grupa krenula je prema vrhu Elbrusa u periodu kada su vremenski uslovi bili prihvatljivi. Međutim, tokom uspona vjetar je značajno ojačao, vidljivost se pogoršala, a dvojici članova ekipe pozlilo je na visini od oko 5.100 metara. Jedan planinar uspio se sam spustiti i pozvati pomoć, dok je drugog evakuisala spasilačka služba. Pet članova ekspedicije nije preživjelo.
Ono što ovu tragediju čini drugačijom od mnogih drugih jeste činjenica da Elbrus često nosi reputaciju “najlakšeg” vrha među najvišim evropskim planinama. Tehnički gledano, mnoge njegove standardne rute nisu među najzahtjevnijim alpinističkim usponima. Međutim, visina od preko 5.600 metara i izuzetno promjenjivo vrijeme predstavljaju opasnost koju nije moguće potpuno kontrolisati.
Na toj nadmorskoj visini ljudsko tijelo reaguje drugačije. Nedostatak kisika usporava donošenje odluka, iscrpljuje organizam i smanjuje mogućnost brzog reagovanja. Kada se tome dodaju olujni vjetar, niske temperature i ograničena vidljivost, svaka minuta postaje presudna.
Upravo zato iskusni planinari često govore da vrh nikada nije cilj sam po sebi. Pravi cilj je siguran povratak.
Ova tragedija podsjeća i na još jednu važnu činjenicu koju u medijskim izvještajima često zasjeni sama vijest o poginulima. Planinarenje nije sport u kojem iskustvo uklanja rizik. Iskustvo samo povećava šansu da se rizik pravilno procijeni. Ali postoje situacije u kojima priroda jednostavno postavlja granice koje čovjek ne može pomjeriti.
Zbog toga bi bilo pogrešno ovu nesreću posmatrati kroz prizmu traženja krivca prije nego što ruske vlasti završe istragu. U ovom trenutku nema potvrđenih informacija koje bi ukazivale na propuste organizacije ili učesnika. Sve ostalo bile bi pretpostavke.
Pet planinara iz Zenice otišlo je na Elbrus sa istim motivom koji godinama okuplja hiljade ljudi širom svijeta – da pomjere vlastite granice i vrate se kući bogatiji za jedno životno iskustvo.
Nažalost, ovaj put planina nije dozvolila povratak.
I možda je upravo to najvažnija poruka ove tragedije: u planinama čovjek može biti vrhunski pripremljen, disciplinovan i iskusan, ali posljednju riječ uvijek ima priroda.