Sve Putinove procjene oko ekonomskog rata su propale te je trajno i nepopravljivo oslabio rusku poziciju na globalnom ekonomskom planu.
Veći dio prošle godine, od svoje invazije na Ukrajinu 24.veljače prošle godine, ruski predsjednik Vladimir Putin uzdao se u svoju navodnu energetsku svemoć, držeći globalno gospodarstvo kao taoca svojih hirova. Od prošlog ljeta, Putin je obustavio opskrbu Europe prirodnim plinom, nadajući se da će se Europljani, smrzavajući se bez grijanja tijekom zime, okrenuti protiv svojih vlasti i učiniti nastavak zapadne podrške Kijevu nemogućim.
Prijetnja doista jest bila snažna – 2021. godine frapantnih 83 posto ruskog plina izvezeno je u Europu. Ruski ukupni globalni izvoz od 7 milijuna barela nafte dnevno i 200 milijardi kubnih metara plina iz cjevovoda godišnje, čini oko polovicu saveznih prihoda zemlje. Što je još važnije, ruski izvoz roba igrao je ključnu ulogu u globalnim lancima opskrbe – Europa se oslanjala na Rusiju kad je u pitanju 46 posto svoje ukupne opskrbe plinom, s usporedivim razinama ovisnosti o drugim ruskim proizvodima, uključujući metale i gnojiva.
No, sada, kako se bliži godišnjica Putinove invazije, očito je da je Rusija trajno izgubila svoju nekadašnju gospodarsku moć na globalnom tržištu, navodi u svojoj iscrpnoj analizi Foreign Policy. Zahvaljujući neuobičajeno blagoj i toploj zimi u Europi, Putinov pritisak maksimalne moći ispuhao se i najveća žrtva Putinovog plinskog kockanja – kako su još jesenas neki predviđali – bila je sama Rusija. Putinova moć utjecaja kada je u pitanju prirodni plin sada više ne postoji jer svijet – i što je najvažnije, Europa – više ne treba nužno ruski plin.
Daleko od smrzavanja nasmrt, Europa je vrlo brzo uspjela osigurati alternativne opskrbe plinom prelaskom na globalno tržište ukapljenog prirodnog plina (LNG). To uključuje procijenjenih 55 milijardi kubnih metara iz Sjedinjenih Država, dva i pol puta više od predratnog američkog izvoza LNG-a u Europu. Zajedno s povećanjem opskrbe iz obnovljivih izvora, nuklearnih izvora i u međuvremenu ponovno aktualnog ugljena, ove alternativne opskrbe smanjile su ovisnost Europe o ruskom plinu na 9 posto ukupnog uvoza plina. Točnije, Europa sada kupuje više LNG-a nego što je ikada kupovala ruskog plina, piše Jutranji list.
