U trenutku kada “ljudi u crnom” upadaju na folklorne priredbe, viču ustaške pokliče i na najprimitivniji način uskraćuju mogućnost ljudima njegovanje vlastite kulture (u ovom slučaju srpske), hrvatsko društvo mora se pogledati u ogledalo.
Ono što se dogodilo nije iznenađenje – to je posljedica.
Sve je počelo u Zagrebu – pred 500.000 ljudi
Nacizam u Hrvatskoj nije se rodio sinoć. On je ozvaničen onog trenutka kada je Marko Perković Thompson napunio Hipodrom i kada je pola miliona ljudi uglas vikalo “Za dom spremni”, u srcu glavnog grada države članice Evropske unije.
Tada niko nije reagovao.
Političari su se dičili nacionalističkim koncertom, ministri s ponosom izjavljivali da su i oni s Thompsonom urlikali “Za dom spremni!, a javnost je sve to proglasila “dijelom tradicije”.
Tada ste, draga moja Hrvatska, dali krila nacizmu – i on se sada vratio po svoj dug.
Licemjerje vlasti: osuđuju ono što su sami uzgojili
Danas, kada desničarske grupe otvoreno marširaju u crnim odorama, kada se djeca i umjetnici progone zbog porijekla, hrvatski premijer Andrej Plenković piše objave na mreži X i osuđuje “netoleranciju prema manjinama”.
Ali upravo je ta ista vlast godinama tolerisala ustašku simboliku, govor mržnje i veličanje ratnih zločinaca.
Njihove “desne ruke” glume zabrinutost – dok su cijelo vrijeme bili čuvari sistema koji mržnju nije kažnjavao, već nagrađivao.
Sad berete ono što ste posijali
Kad dopustiš da “Za dom spremni” postane koncertni refren,
kad djecu učiš da je mržnja prema drugima “patriotizam”,
kad javnost šuti jer “neće da se miješa” —
onda ne trebaš da se čudiš kada nacisti izađu iz sjene i počnu rastjerivati horove i plesače.
Jer oni su vaša publika. Vaši birači. Vaši heroji s tribina.
Nije slučajno, već sistemski
Ono što gledamo danas u Hrvatskoj nije incident.
To je rezultat godina poricanja, nacionalizma i licemjerja.
Kad država proda dušu za aplauz mase, mora znati da će joj se ta masa jednog dana vratiti – ali ne s pjesmom, nego s bakljama.