Dvanest veličanstvenih na brodu koji život znači za dva miliona gladnih, ranjenih i poniženih ljudi u Gazi i dvije milijarde kukavica i svjedoka tišine.
Jer da, planeta je stala. Dok se Palestinci grčevito bore za život među ruševinama, dvije milijarde muslimana osvježava statuse na duštvenim mrežama i moli se da 12 stranaca na brodu ne poginu prije nego što isporuče vreću brašna.
12 ljudi.
Da ne znamo bolje, pomislili bismo da su to 12 poslanika savjesti koje čekamo da nas spasu – ne samo nas, nego i vlastitu nemoć, kukavičluk, i “moralni integritet” koji se svakodnevno gubi između BŠMO, džuma-namaza i statusa o solidarnosti.
Gledamo ih kao reality show:
– “Evo broda!”
– “Hoće li preći blokadu?”
– “Hoće li ih čifuti pohapsiti?”
U međuvremenu, predsjednici muslimanskih država pozivaju na sabur i tvitaju “snažno osuđujemo”. Uglavnom na engleskom, za svaki slučaj. Dok petrocifrene sume ulaze i izlaze iz njihovih džepova – samo ne u Gazu.
Nije da nemamo pare.
Nije da nemamo oružje.
Nije da nemamo mogućnosti.
Ali imamo nešto bolje: molitve uz hashtag.
Jer zašto bismo mi išli – kad mogu oni?
Neka 12 ljudi iz Norveške, Španije i Južne Koreje nose dostojanstvo 2 milijarde muslimana – jer smo mi zauzeti pisanjem komentara: “Allahu ekber, neka im Allah pomogne.”
Pitanje za sve nas:
Ko je stvarno gladan – oni u Gazi ili mi ovdje? Gladni morala, duhovnosti, solidarnosti i minimuma stida?!