Mediji u Federaciji BiH daju nesrazmjerno veliki publicitet Miloradu Dodiku, političaru koji je smijenjen s ključnih funkcija, čiji je institucionalni utjecaj ozbiljno oslabljen i čija je politička karijera očigledno u silaznoj putanji. Uprkos tome, Dodik i dalje dominira naslovnicama, dnevnicima i portalima – naročito u FBiH.
To nije slučajno. To je rezultat svjesne medijske odluke.
Dodik bez moći, ali s megafonom
Milorad Dodik danas nema realnu političku moć kakvu je imao ranije. Institucionalno je izoliran, međunarodno kompromitiran, a unutrašnje političke poluge su mu značajno oslabljene. Ipak, u medijskom prostoru (naročito) Federacije BiH ponaša se kao da je i dalje centralna figura političkog života.
Zašto? Zato što je shvatio jednostavnu stvar: dok god proizvodi buku, mediji će je prenositi i biće u fokusu.
Iz dana u dan Dodik izmišlja afere, provocira, koristi prostački i zapaljiv vokabular, udara na emocije i identitetske strahove – ne da bi nešto politički postigao, nego da bi ostao relevantan u javnosti. A mediji mu u tome besprijekorno pomažu.
Federacija BiH kao njegovo glavno tržište
Paradoksalno, Dodik danas više živi u medijima Federacije BiH nego u RS-u. Tamo gdje je politički najnevažniji, dobija najviše prostora. Svaka njegova izjava – ma koliko bila besmislena, netačna ili uvredljiva – postaje vijest.
Time se postiže upravo ono što on želi:
-
stalna prisutnost u javnom prostoru
-
održavanje tenzija
-
lažni osjećaj političke relevantnosti
Drugim riječima, mediji u FBiH rade njegov posao.
Senzacionalizam umjesto uredničke odgovornosti
Prijenos svake Dodikove izjave nije informiranje – to je politički marketing. To nije novinarstvo – to je besplatna kampanja za političara u zalasku.
U ozbiljnim medijskim sistemima, marginalni političari se tretiraju proporcionalno svojoj stvarnoj moći. U FBiH, Dodik se tretira kao da i dalje odlučuje o sudbini države. Time se javnost svjesno drži u stanju stalne uznemirenosti, dok se stvarni problemi guraju u stranu.
Hoće li mediji pasti zajedno s Dodikom?
Najopasniji aspekt ovog fenomena nije Dodik – on je već politički potrošen. Opasni su mediji koji odbijaju priznati tu činjenicu.
Ako mu nastave davati prostor, kada Dodik konačno nestane s političke scene, nestat će i dio njihove „klik-ekonomije“ zasnovane na strahu, bijesu i skandalima. Pitanje je samo: hoće li se tada ugasiti i njihov kredibilitet?
Jer ozbiljni mediji ne prate one koji najglasnije viču, već one koji zaista oblikuju stvarnost. Sve ostalo je – buka.