Dok građani Bosne i Hercegovine bilježe rekordne cijene hrane, energenata i kredita, značajan dio budžeta Parlamentarne skupštine BiH odlazi na službena putovanja parlamentaraca širom svijeta. Prema dostupnim podacima, u nešto više od dvije godine za ta putovanja potrošeno je oko 700.000 KM.
Među njima se po broju i dinamici putovanja posebno izdvaja Marinko Čavara, predsjedavajući Predstavničkog doma PSBiH i kadar HDZ-a BiH.
Od Brisela i Vatikana do Nikozije i Meksika
Tokom aktuelnog mandata Čavara je službeno putovao u Švedsku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kinu i Belgiju, a dvaput je boravio i u Vatikanu i Rimu. Nedavno se vratio iz Brisela, prije toga bio je u Italiji, a već početkom narednog mjeseca planiran je odlazak na Kipar, u Nikoziju.
Krajem marta slijedi i Meksiko – destinacija koja po troškovima prednjači među putovanjima parlamentaraca. Prema dokumentima, okvirni troškovi dvodnevnog boravka u Meksiku i povratka u BiH procijenjeni su na oko 13.500 KM, bez uračunatih dnevnica.
Riječ je o jednoj od najskupljih pojedinačnih službenih posjeta u ovom sazivu.
Putovanja bez jasnih rezultata
Službena obrazloženja govore o forumima i skupovima, ali javnosti se rijetko prezentiraju konkretni efekti tih posjeta – investicije, sporazumi ili institucionalni napredak.
Postoji jasna razlika između obaveznih međunarodnih delegacija, poput onih pri Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope, i brojnih konferencija koje, prema ocjenama dijela javnosti, više podsjećaju na protokolarne izlete nego na ozbiljan diplomatski rad.
Političar bez plate, ali s avionskom kartom
Posebnu pažnju izaziva činjenica da je Čavara godinama na američkoj crnoj listi. Zbog sankcija ne prima platu putem bankovnog računa, a njegovi pokušaji da se omogući isplata u gotovini nisu dobili podršku.
Ipak, to ga ne sprječava da redovno putuje o trošku budžeta.
Paradoks je očigledan – političar pod sankcijama jedne od najvažnijih zapadnih zemalja istovremeno predstavlja BiH na međunarodnim skupovima i koristi javna sredstva za službena putovanja.
Nacionalizam kao jedina konstanta
Kritičari tvrde da Čavaru ne prate konkretni reformski rezultati, niti zakonodavne inicijative koje bi unaprijedile ekonomski položaj građana. U javnim nastupima dominira retorika nacionalnog pitanja, dok se suštinski problemi – pravosuđe, ekonomija, evropske integracije – rijetko pomiču s mrtve tačke.
Istovremeno, kao predsjedavajući Doma, često ograničava vrijeme rasprave poslanicima, dok sjednice, prema ocjenama pojedinih zastupnika, završavaju bez ozbiljne debate.
Pitanje prioriteta
Dok budžet trpi pritiske, a institucije se suočavaju s finansijskim izazovima, ostaje otvoreno pitanje prioriteta.
Da li su učestala i skupa putovanja zaista u funkciji države – ili su postala privilegija političke elite koja egzistira na teret poreznih obveznika?
U godini kada se traži fiskalna disciplina i reforme, Čavarin „put oko svijeta“ postaje simbol šireg problema – političke klase koja troši, dok rezultati izostaju.