Onkološki pacijenti u Sarajevu, kao i u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji pate od različitih vrsta malignih bolesti poput raka pluća, dojke, debelog crijeva, pankreasa, prostate, jajnika itd., već šest mjeseci se suočavaju s problemom nedostatka lijekova.
Terapija onkoloških pacijenata obuhvaća upotrebu više različitih lijekova. Jedan od tih lijekova je kalcijum folinat, a osim njega, u posljednjih mjesec dana nedostaju i još dva lijeka, Irinotekan i Fluorouracil, koji su teško dostupni jer se ne prodaju u redovnim apotekama.
Jedan čitatelj se obratio redakciji Raporta, izražavajući zabrinutost za svog oca koji već dvije godine boluje od raka debelog crijeva. Ističe da prije šest mjeseci nije bilo problema s nabavkom lijekova, ali da se situacija od tada sve više pogoršava.
“Ti lijekovi su bili dostupni u apoteci Kliničkog centra u Sarajevu prije šest mjeseci. Od tamo su se lijekovi distribuirali u bolnice. Sada čak i na otpusnicama iz KCUS-a piše da nema ta tri lijeka i da pacijenti moraju pronaći alternativna rješenja”, izjavljuje čitatelj.
On dalje objašnjava cijene lijekova i ukupne mjesečne troškove terapije.
“Kalcijum folinat košta oko stotinu KM po jednoj terapiji. Doza Irinotekana za jednu terapiju iznosi oko 600 KM, dok doza Fluorouracila košta otprilike 50 KM. Terapija se primjenjuje svakih 15 dana, pa mjesečno treba izdvojiti oko 1.400-1.500 KM”, navodi sagovornik.
Također ističe da Zavod za zdravstveno osiguranje i reosiguranje (ZZOiR) refundira troškove deficitarne terapije koju pacijenti sami nabavljaju, ali taj proces može trajati i do dva mjeseca.
“Novac nije problem, već činjenica da lijekovi nisu dostupni nigdje. Neke apoteke u Zapadnoj Hercegovini i sjevernoj Bosni su ih nabavljale, ali u Sarajevu ih nema. Kontaktirao sam Dadija (nepoznata osoba) i on mi je preporučio dvije apoteke, jednu u Tomislavgradu, drugu u Orašju. Međutim, one nabavljaju vrlo male količine, pa je moguće nabaviti lijek samo svaku drugu ili treću terapiju, jer postoji velik broj upita za taj lijek”, navodi sagovornik.
Naglašava da je kada je nedostajao samo jedan lijek, terapija se mogla provesti i bez njega, ali sada je problem što nedostaju još dva lijeka.
“Moj otac je bio na terapiji prošle sedmice, gdje se primjenjuje lijek tokom trodnevnog boravka. On je bio jedan od rijetkih pacijenata u bolnici koji su uspjeli nabaviti lijek. Međutim, ostale pacijente, uključujući penzionere ili one koji nemaju mogućnosti, novca, vremena ili poznanstava za traženje tog lijeka, jednostavno vraćaju iz KCUS-a. Nažalost, to se dešava desetinama i stotinama pacijenata”, izjavljuje sagovornik za Raport. Dodaje da se situacija nije promijenila od kada je KCUS prije 2-3 mjeseca javno obavijestio o nedostatku citostatika, a da se zapravo situacija samo pogoršala.
“Pitanje je što je nemoguće kupiti te lijekove jer su oni namijenjeni za bolnice, a ne za pojedinačne osobe. Nabava lijekova se kod nas vrši putem tenderskog postupka. U Hrvatskoj i Srbiji se ti lijekovi normalno prodaju, problem je očito u sistemu koji vjerovatno nije adekvatno planirao nabavku na vrijeme, i sada se suočavamo s posljedicama”, kaže čitatelj čiji otac već dvije godine vodi borbu protiv maligne bolesti.
Na kraju, naglašava da na KCUS dolaze pacijenti iz drugih gradova poput Bihaća i Olova, ali se jednostavno vraćaju jer nema dostupnih lijekova.
“Niko ih ne obavještava da ne dolaze, ovo je zaista katastrofalno”, zaključuje sagovornik.
Pokušali smo kontaktirati i Zavod zdravstvenog osiguranja Federacije Bosne i Hercegovine i KCUS, ali do trenutka objave ovog teksta nismo dobili odgovore.
