“Krvave košulje”, “Jedan od milion”, “Ne damo Jadar”, “Nećete kopati”, “Krvave su vam ruke”.
Ovo su neki od protesta koji su se redali u Srbiji u proteklih 13 godina, otkako je Aleksandar Vučić preuzeo potpunu kontrolu nad državom. Svaki je bio “historijski”, svaki je bio “prekretnica”, svaki je bio “kraj režima”. I svaki je preživio.
Njegova vlast je otporan organizam. Ne ruši ga paradiranje, transparenti i šetnje po gradovima. Ovaj sistem je dizajniran da preživi proteste.
Protesti u Srbiji, a posebno studentski pokret koji je kulminirao 15. marta, mogu se sagledati iz više uglova. Danas svi postavljaju pitanja
- Da li su protesti uspjeli?
- Da li su protesti bili dovoljno organizovani i strateški usmjereni?
- Šta je njihova budućnost?
- Koliko je realno očekivati promjenu vlasti ovakvim metodama?
📌 ENERGIJA PROTESTA JE BILA PRISUTNA, ALI JE OTIŠLA U PRAZNO
Neosporno je da su protesti privukli ogroman broj ljudi, što nije mala stvar. Ovo nije bio običan protest, ovo je bio jedan od najvećih u posljednjih deset godina.
To znači da u Srbiji postoji duboko nezadovoljstvo Vučićevom vlašću i da se akumulira ozbiljna energija koja bi mogla dovesti do promjena.
Ali problem nije bio u broju, već u strategiji.
- Nije postojao jasan plan šta nakon šetnje.
- Nije bilo nikakve konkretne akcije koja bi stvarno uzdrmala vlast.
- Nije bilo ni spremnosti na drugu vrstu borbe osim marširanja.
Protesti su se sveli na emocionalni naboj, ali ne i na političku moć.
Vučić može podnijeti proteste ovakve vrste, jer zna da ne prelaze crvenu liniju njegovog opstanka. Njegova vlast ne pada zbog demonstracija, već zbog realnog pritiska i strateških udara.
📌 STUDENTSKI POKRET NIJE BIO SPREMAN ZA REALNU POLITIČKU BORBU
Ovo je možda najvažniji segment analize. Studenti su napravili veliki problem sebi i svom pokretu jer nisu imali jasne odgovore na ključna pitanja.
Ko preuzima vlast nakon Vučića?
Ovo je pitanje na koje studenti nisu imali odgovor. Možda su mislili da ga ne moraju imati, ali je to bio ključni nedostatak. Jer pozivanje na smjenu režima bez političke alternative je opasna praznina.
Studenti su morali imati neku formu političkog vodstva koje može preuzeti momentum i odvesti ga u nešto konkretno.
📌 OPASAN SPOJ NACIONALISTIČKIH SIMBOLA I GRAĐANSKOG OTPORA
Još jedna stvar koja se primijećuje jeste ideološka konfuzija protesta.
Dok su s jedne strane studenti zastupali građanske vrijednosti, slobodu, demokratiju i evropske principe, s druge strane smo često viđali mlade ljude sa četničkim simbolima šajkačama sa kokardama, simboliku koja je izrasla iz istog sistema koji je Vučića doveo na vlast.
To su kontradikcije koje ruše svaki ozbiljan pokret.
Ako se neko bori za demokratske promjene, ne može koristiti ikonografiju nacionalističkog ekstremizma.
Ako se neko bori protiv Vučića, ne može koristiti isti narativ kojim je on došao na vlast.
Ovo nije samo srpski problem. Svi protesti na Balkanu koji su miješali građanske vrijednosti s nacionalizmom, završili su loše.
📌 VUČIĆ JE PREŽIVIO. PROTESTI SU UMIRALI UŽIVO.
Najveća mana ovog protesta je to što su stotine hiljada ljudi izašli na ulice – i ništa se nije desilo.
Nisu ovojene institucije.
Nije se stvarno ugrozila vlast.
Nije stvoren nikakav pritisak koji vlast nije mogla podnijeti.
Šta je rezultat?
👉 Vučić je sada jači.
👉 Studenti su izgubili momentum.
👉 Sljedeći protesti će vjerovatno biti sve manji i manje relevantni.
👉 Opozicija je pokazala svoju nemoć.
Vučić nije morao ni da koristi silu. Samo je čekao da se ljudi umore. I to se i desilo.
📌 KAKO SE RUŠE AUTOKRATI? (HISTORIJSKI PRIMJERI)
Ako pogledamo istorijske primjere svrgavanja režima, možemo vidjeti gdje su studenti pogriješili.
✅ Ukrajina 2014. (Euromajdan) – Protesti nisu bili samo šetnje. Ljudi su blokirali institucije, spriječili normalno funkcionisanje vlasti i izdržali do kraja.
✅ Iran 1979. – Studenti i narod su preuzeli kontrolu nad institucijama. Protesti nisu bili samo simbolični, već su stvarno paralizovali režim.
✅ Srbija 2000. (Miloševićev pad) – Ključna razlika u odnosu na sadašnje proteste je što je opozicija tada bila jedinstvena i spremna na političku borbu. Imali su strategiju i osvojili su institucije.
📌 ZAKLJUČAK: ŠTA DALJE?
Realno gledano, protesti u Srbiji su doživjeli vrhunac – i nisu isporučili ništa.
Narod je bio spreman, energija je postojala, ali vodstvo je zakazalo.
Ako žele nastaviti borbu, studenti i opozicija moraju:
✅ Napraviti ozbiljnu strategiju.
✅ Napraviti političku alternativu.
✅ Blokirati institucije i spriječiti normalno funkcionisanje režima.
✅ Prepoznati svoje unutrašnje ideološke kontradikcije i eliminisati ih.
U suprotnom, ovo je bila samo još jedna epizoda u kojoj se režim održao, a narod se umorio.