Na današnji dan navršava se 14 godina od smrti Nijaz Duraković, bivšeg predsjednika SDP-a BiH, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, univerzitetskog profesora i jednog od najznačajnijih socijaldemokratskih mislilaca u novijoj historiji zemlje. Duraković je preminuo 29. januara 2012. godine, a iza sebe je ostavio dubok politički i intelektualni trag, kao i niz izjava koje se i danas citiraju zbog svoje direktnosti, britkosti i ideološke jasnoće.
Povodom godišnjice njegove smrti, ponovo se vraća pažnja na veliki intervju koji je početkom ovog stoljeća dao magazinu Start, u razgovoru s novinarom Ozrenom Kebom. Intervju, koji je obuhvatao čak 101 pitanje, ostao je upamćen kao jedno od najiskrenijih i najkontroverznijih političkih svjedočanstava tog vremena.
Najjači politički uspjeh BiH u njenoj historiji?
“Teško je to sada kazati. Možda je to ZAVNOBiH jer je on reinkarnirao ideju države Bosne i Hercegovine. Uspostavioje temeljne principe na kojima BiH može jedino opstati. Parola da BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska, i hrvatska,i muslimanska nije fraza nego je to shvatanje da bosanskohercegovački tronožac pada ako mu otkinete jednu nogu. Ideja građanske i slobodne BiH utemeljena je na ZAVNOBiH-u”.
Šta je najveći politički promašaj u njenoj historiji?
“Ne može se reći da država sama posebi može da griješi. Možemo govoriti o greškama određenih političkih garnitura ili određene vlasti, ali ne o greškama BiH. Najveća bosanskohercegovačka tragedija je agresija koja je izvršena nad njom, a posljednji slučaj genocida koji se u njoj desio, povijesna je kataklizma”.
Šta smatrate svojim najvećim životnim uspjehom?
“To što sam vrlo mlad završio sve nauke koje su se mogle završiti, sve do doktorata i mjesta redovnog profesora na fakultetu. U profesionalnoj karijeri dogurao sam do maksimuma”.
Najveća politička greška
Koja je Vaša najveća politička greška?
“To što 1992. godine nisam formirao posebne patriotski orijentirane jedinice koje bi bile pri SDP-u. Mi smo organizirali patriotski front za obranu BiH i prije nego što je formirana Patriotska liga, ali se onda pojavila bojazan da će nas neko prozvati kako pravimo partijsku vojsku. Tu sam ideju izložio i Seferu Haliloviću, jer je naš uslov bio da budemo pod komandom Armije RBiH, ali da komandni kadar bude iz redova SDP-a jer smo u našim redovima imali dosta školovanih oficira.
Svi znamo kakva je situacija bila u Sarajevu, gdje su bivši mesari i pekari preko noći postajali komandanti koji su slali ljude u smrt. Sefer se oduševio i pozdravio tu ideju jer bi te jedinice bile doista multinacionalne, građanski orijentirane i patriotske prije svega,bez natruha ove ili one ideologije. Mislim da mi je najveća životna greška što to nisam učinio”.
Pa što niste?
“Rekao sam već, zbog bojazni da nam se ne prigovori da pravimo partijsku vojsku”.
Zašto je Zlatko Lagumdžija predsjednik SDP-a, a ne Vi?
“Zato što je na Kongresu izabran na to mjesto. Demokratski je dobio te izbore i sada ne bih želio ulaziti u razloge koji su tome prethodili. Između mene i njega Kongres se opredijelio za Lagumdžiju i ja sam mu poželio sreću i uspjeh u radu”.
Doživljavate li Lagumdžiju kao svog lidera?
“Ne, jer nije po mom ideološkom i političkom ukusu. Prije svega, akumulirao je previše funkcija, kao niko u modernoj povijesti BiH. Jedno vrijeme imao je šest funkcija: predsjednik vladajuće partije, predsjednik Ministarskog savjeta, ministar spoljnih poslova, direktor Instituta za menadžment i profesor na najmanje tri fakulteta,i tako dalje. Što kažu Sarajlije: Ne da je Ajnštajn, nego da je Cvajštajn, bilo bi mu previše”.
Političari u BiH
Ko je trenutno najbolji političar u BiH?
“Teško bih se mogao opredijeliti jer, nažalost, ne vidim nekog političara koji bi mogao ponijeti epitet najbolji. Tu i tamo ima nekih od njih koji imaju lucidnosti, imaju ideja, snage,hrabrosti…, ali niko nema ko obuhvata sve te osobine”.
Ko ima najviše lucidnosti, ideja i hrabrosti?
“I Lagumdžija često ima lucidnosti i novih ideja, samo ih nekako zbunjeno realizira. Haris Silajdžić ima određene pragmatičnosti i iskustva u međunarodnim odnosima. Safeta Halilovića krase temeljitost, upornost i, prije svega, političko poštenje. Više nikoga ne vidim na prostoru Federacije ko posjeduje neke posebne kvalitete. U Republici Srpskoj svi oni su manje-više još na nacionalističkom fonu”.
VEZANI Na današnji dan je umro Nijaz Duraković, njegov odgovor Radovanu Karadžiću i dalje se pamti
Postoji li mladi političar na kojeg tipujete?
Svojevremeno mi se sviđao Denis Bećirević iz Tuzle, ali imam utisak da se već uklopio u ove birokratske strukture, tako da me pomalo razočarao. Dopadao mi se i ovaj naš ambasador u Beogradu Željko Komšić”.
Deklarirani titoist
Da ste Vi kojim slučajem sada visoki predstavnik za BiH, koji bi Vam bio prvi potez?
“Prvo bih dovršio ovu maskaradu oko primjene odluka Ustavnog suda i svu energiju međunarodne zajednice usmjerio na ekonomiju i probleme koji iz toga proizilaze”.
Kada biste sada pisali memoare, ko bi bio najpozitivniji lik?
“Ako bih gledao povijesno, ja sam još deklarirani titoist. Za mene je Josip Broz najveća povijesna ličnost ne samo na ovim prostorima nego najveća ličnost 20. stoljeća. Što se tiče drugih političara s kojima sam sarađivao, Džemala Bijedića cijenim kao pragmatu i mudrog političara”.
A ko je najnegativniji lik?
“Sva ova nacionalistička bagra, od Slobe Miloševića do Radovana Karadžića, od Momčila Krajišnika do Nikole Koljevića i da više ne nabrajam. Ma koga god uzmete, nećete pogriješiti…”
Najvažnija bh. knjiga?
“Mislim da je najveći bh. prozni pisac svih vremena Meša Selimović, a u poeziji to je Mak Dizdar”.
A Ivo Andrić?
“Andrić je veliki pisac, a pošto sam ja ipak političar, moram konstatirati da je on bio političko đubre i smeće. Uz rat sam ponovo pročitao njegovu disertacijuiz Beča i to je najgori nacionalistički pamflet koji sam pročitao u životu. Interesantno da je 1994. godine u Banjoj Luci objavljeno to reprintizdanje. Od jugoslovenskih proznih pisaca volim Krležu, od pjesnika volim Miljkovića, volim čak Stevana Raičkovića bez obzira na njegova politička ubjeđenja, volim Tina Ujevića i na njemu sam diplomirao. Diplomski rad mi je bio: Pjesnički svijet Tina Ujevića”.
Bog i poroci
Vjerujete li u Boga?
“Ne”.
Kako ćete biti sahranjeni: dženaza ili ateistički sprovod?
“To će vjerovatno odlučivati oni koji će me sahranjivati. Ne vjerujem u zagrobni život pa mi je svejedno”
Stidite li se svojih poroka?
“Pomalo i ponekad”.
Koji su Vam poroci?
“Volim popiti, a i pušim neumjereno. One ostale da i ne pominjem”.
Očev savjet i sjećanje na rat
Najgori posao koji ste radili u životu?
Jedno vrijeme sam bio partijski pisar, aparatčik. Morao sam raznim jebivjetrima i umišljenim glupanima da pišem govore. Pišete po sedmicu ili deset dana, pa i više, a onda oni dođu pa se iživljavaju nad rečenicom ili zarezom. Jednom sam radio referat Cvijetinu Mijatoviću koji je bio posvećen Edvardu Kardelju. U Banjoj Luci je bilo savjetovanje na temu Kardelj o nacionalnom pitanju i mene su probrali iz CK da ja to kao skitim. Dali su mi šofera i daktilografkinju.
Bili smo u hotelu Koran na Palama i to je ono: Imaš sve, piši za druga Maju. Pisao sam ja to i stvarno sam dobar referat napravio. Kada smo došliu Banju Luku, donesem taj referat u kojem je bila jedna štamparska greška. Pisalo je kako je Kardelj kao mladi učitelj 1932. godine napisao to i to, a trebalo je da stoji 1934. godine. On je bio digao toliku frku, umalo da me zatvori. Šta ću, morao sam to raditi godinama ne bih li dobio stan”.
Kojeg se roditeljskog savjeta i danas držite?
“Stari moj, rahmetli Hakija, običavao je reći: Mali, u životu se protegni koliko ti je jorgan dug”.
Da li ste zaboravili rat?
Neke stvari jesam, neke nisam.
Čega se najintenzivnije sjećate iz rata?
“Najviše me dojmila jedna emisija na radiju, kada je jedan ljekar kazao kako je čovjeku svojstveno da potiskuje ono ružno što mu se dogodilo, a da pamti samo lijepe stvari. Tada je on rekao jednu divnu rečenicu: Čovjek je sklon zaboravu, ali organizam pamti”.
Progone li Vas i danas prizori smrti?
“Bio sam krenuo na fakultet i tamo na raskršću nekadašnje Masarikove, gdje je nekada bio kafić Muppet, zaustavio me neki čovjek. Dok smo mi tu stajali, odjednom je granata pala u onaj parkić gdje su se na toboganima igrala dječica. Takvog masakra nisam vidio ni u filmovima. Jedna djevojčica je ležala na zemlji, a bubrezi su joj ispali van.
Podigao sam je, a ona nije plakala, nego je cviljela. To je bio užas, tamo noga, ovamo ruka. Pet dana poslije toga ja sam samo povraćao žuč. Ta mi je slika ostala za cijeli život. Ne vjerujem da ću je ikada zaboraviti. I ne želim da je zaboravim”.
O SDA i ratnim herojima
Da ste Vi bili na čelu države, a ne SDA, šta biste bolje uradili od njih?
“Mogao bih napisati knjigu na tu temu. Doista bih probao organizirati opći patriotski front za obranu BiH. Probao bih odabrati bolje političke savjetnike i ne bih tako naivno vjerovao da će nas spasiti međunarodna zajednica ukoliko budemo napadnuti.
I čim se ono počelo kuhati u martu mjesecu, ne bih govorio da rata neće biti i da mirno spavamo, nego bih pozvao narod na opću mobilizaciju. Uputio bih im poziv na oružje protiv tada već očekivanog agresora”.
Ko je najveći ratni heroj?
“Ispada malo demagoški, ali to je bila gradska i prigradska sirotinja”.
Kratko o političarima
Alija Izetbegović?
“Jutros sam napisao, an passan, jedno sjećanje. Tokom rata došao mi je jedan američki senator i pitao me ovo što me ti pitaš: Ocijenite mi, ali pošteno, politički lik Alije Izetbegovića. Ja mu kažem da me on podsjeća na motor sa zakašnjelim paljenjem; pri donošenju ključnih odluka uvijek upali s mjesec dana zakašnjenja”.
Šta senator kaže na to?
“Kaže on meni: No, six months”.
Haris Silajdžić?
“Nije loše”.
Zlatko Lagumdžija?
“On je mlađi i moderniji”.
Nikola Špirić?
“Ne znam ni šta je ni ko je, pa ga ne bih ni ocjenjivao”.
Milorad Dodik?
Seoska varalica.
Mladen Ivanić?
“To je malo lukaviji i sofisticiraniji nacionalist. Ne želim da razmišljam o takvim ljudima”.
Ante Jelavić?
“To je samo druga verzija Dodika, pa čak i gora. Čista nula.”
Ivica Račan?
“Solidan, ali ništa više od toga.
Muhamed Filipović?
“Desetka”.
Alija Behmen?
“Odličan.
Wolfgang Petritsch?
“Nula”.
Nazif Gljiva?
“Ma kakav Gljiva, on uopšte nije političar. Ne ocjenjujem estradu”.
Slobodan Milošević?
“Kada govorimo o zločinima koje je napravio, nema mu premca”.
Franjo Tuđman?
“Hrvatski pandan Slobodanu Miloševiću”.
Nijaz Duraković?
“Ne znam ni ja. Stavi me tu negdje u sredinu.”