Dok svijet govori o ljudskim pravima, međunarodnom pravu i civilizacijskim vrijednostima, izraelski parlament upravo je napravio korak koji mnoge podsjeća na najmračnije periode kolektivne osvete i javnog poniženja ljudi pred kamerama.
Poseban tribunal za Palestince, mogućnost smrtne kazne i prijenos suđenja uživo nisu poruka pravde. To je demonstracija sile. Politički teatar osvete. I opasno klizanje društva prema logici plemenskog kažnjavanja u kojem emocija postaje važnija od prava.
Jer kada država odluči da ljudima sudi pred kamerama dok cijeli svijet gleda, ne radi se više samo o pravosuđu. Radi se o javnom spektaklu smrti.
Od pravne države do političkog rituala
Izrael godinama insistira da je “jedina demokratija Bliskog istoka”. Ali demokratija ne znači samo izbore i parlamente. Demokratija se mjeri načinom na koji tretira i svoje neprijatelje.
Prava civilizacija se vidi onda kada postoji sposobnost da se i najteži zločini procesuiraju bez pretvaranja pravosuđa u arenu za kolektivnu osvetu.
Ovaj zakon šalje potpuno drugačiju poruku: da je cilj zadovoljiti bijes javnosti, a ne zaštititi principe prava.
Poređenja sa suđenjem Adolfu Eichmannu nisu slučajna. Ali upravo tu leži i ogromna ironija. Narod koji je kroz historiju preživio dehumanizaciju, kolektivno kažnjavanje i logiku “neprijatelja bez prava”, danas usvaja model koji opasno podsjeća na iste obrasce protiv kojih se decenijama pozivao.
Kad kamera postane dio presude
Prijenos suđenja uživo posebno je zastrašujuć detalj.
To više nije samo proces pred sudom. To postaje reality program za masu. Emotivni linč u realnom vremenu. Atmosfera u kojoj presuda postaje politička predstava, a ne rezultat hladnog i objektivnog sudskog procesa.
Historija je mnogo puta pokazala koliko je opasno kada država počne hraniti narod spektaklom kažnjavanja “drugih”.
Takvi sistemi uvijek počinju pričom o sigurnosti i pravdi. A završavaju brutalizacijom cijelog društva.
Divlja plemena sa modernim oružjem
Najveća tragedija današnjeg Bliskog istoka jeste što se tehnološki napredak ne prati moralnim napretkom.
Dok svijet gleda dronove, raketne sisteme i digitalni nadzor, političke odluke sve više podsjećaju na logiku drevnih plemena: osveta, kolektivna kazna i demonstracija moći pred gomilom.
Razlika je samo u tome što današnja “plemena” imaju nuklearno oružje, moderne parlamente i televizijske kamere.
I upravo zato je ovo opasnije nego ikad.
Pravda ne smije ličiti na osvetu
Niko razuman ne negira monstruoznost zločina počinjenih 7. oktobra niti pravo Izraela da procesuira odgovorne. Ali trenutak kada pravosuđe postane sredstvo političke poruke, a smrt potencijalni medijski sadržaj, jeste trenutak kada država počinje gubiti moralni autoritet.
Civilizacija se ne brani tako što postaje ono protiv čega tvrdi da se bori.