Dvije sedmice nakon početka predizborne kampanje već se mogu prepoznati njeni prvi dobitnici i gubitnici. Ne prema anketama – jer vjerodostojnih i metodološki transparentnih istraživanja gotovo da nema – nego prema sposobnosti kandidata da nametnu teme, mobiliziraju vlastitu bazu i objasne biračima zbog čega bi upravo njima trebalo dati glas.
Izbori će biti održani 4. oktobra, a kampanja traje do početka izborne šutnje 3. oktobra. Centralna izborna komisija BiH potvrdila je da je zvanična kampanja počela 4. septembra.
Prvi utisak nije ohrabrujući: većina stranaka još prodaje strah od protivnika umjesto vlastitog rješenja. Ipak, politički odnosi više nisu isti kao 2022. godine. Vlast se troši, opozicija je fragmentirana, a nekoliko kandidata pokušava probiti tradicionalnu podjelu između SDA i Trojke.
Bećirović je i dalje favorit, ali više nije kandidat promjene
Denis Bećirović u kampanju ulazi s najvećom formalnom političkom podrškom. Iza njegove kandidature stoji čak 12 stranaka, među kojima su SDP, NiP, Naša stranka, NES, BHI Fuada Kasumovića, PDA i nekoliko manjih političkih subjekata. Na izborima 2022. osvojio je 330.238 glasova.
To ga čini početnim favoritom, ali i kandidatom s najvećim teretom.
Prije četiri godine Bećirović je bio simbol okupljanja protiv SDA i Bakira Izetbegovića. Danas više nije opozicionar koji obećava promjenu, nego član Predsjedništva kojeg podržavaju stranke aktuelne vlasti. Zbog toga svaki neuspjeh federalne i državne vlasti – od propalih industrijskih preduzeća do poskupljenja i političkih ustupaka – postaje dio njegove kampanje, iako za mnoge od tih problema nema neposrednu nadležnost.
Njegova najveća snaga je organizacija. Najveća slabost je pitanje koje konkurenti svakodnevno ponavljaju: šta je konkretno promijenio tokom četiri godine?
Bećirović trenutno ne pada toliko zbog nekog dramatičnog vlastitog poteza koliko zbog trošenja koalicije koja ga podržava. Dvanaest stranaka zvuči impresivno, ali birači ne glasaju za zbir potpisa predsjednika stranaka. Glasaju ako ih lokalne organizacije zaista izvedu na izbore.
Zato će njegova sudbina ponajviše zavisiti od SDP-a, NiP-a i Naše stranke. Ako njihove organizacije budu radile samo za vlastite liste, a Bećirovićevu kandidaturu tretirale kao završenu obavezu, široka koalicija može ostati velika samo na papiru.
Izetbegović vraća SDA u poznatu rovovsku bitku
Bakir Izetbegović vodi kampanju kakvu SDA najbolje poznaje: snažna stranačka infrastruktura, velika okupljanja, disciplinirana baza i poruka da aktuelna vlast mora otići.
Na otvaranju kampanje u Stocu predstavio je program „3×50“ – 50 milijardi KM investicija, 50.000 novih radnih mjesta te rast plata i penzija od 50 posto. Istovremeno, centralna politička poruka ostala je tvrdnja da samo SDA ima iskustvo i snagu da popravi stanje u državi. SDA je kampanju otvorila upravo porukom da aktuelna vlast mora otići.
Izetbegović raste u onoj mjeri u kojoj raste nezadovoljstvo Trojkom. Ne mora uvjeriti birače da je SDA postala nova stranka; dovoljno mu je da ih uvjeri kako je vlast nakon SDA bila gora.
Ali upravo tu se nalazi i njegov politički plafon. Kandidat koji je već bio član Predsjedništva i koji je izgubio izbore 2022. teško može sebe predstaviti kao novo rješenje. SDA uspješno okuplja svoje tradicionalne birače, ali još nije pokazala kako će vratiti one koji su je napustili zbog afera, kadrovske politike i dugogodišnjeg upravljanja institucijama.
Izetbegović se, dakle, podiže mobilizacijom baze, ali još ne širi dovoljno prostor izvan nje.
Efendić je trenutno komunikacijski dobitnik kampanje
Semir Efendić nema političku mašineriju kakvu imaju SDA i blok okupljen oko Bećirovića. Međutim, upravo on zasad najuspješnije pokušava kampanju pretvoriti u razgovor o upravljanju državom.
Njegova prednost je jednostavna: predstavlja se kao čovjek koji je već upravljao velikom lokalnom zajednicom i koji sada nudi prelazak s općinskog na državni nivo. U kampanji govori o investicijskom fondu, energetici, namjenskoj industriji, reformi pravosuđa i povezivanju kapitala dijaspore s domaćim projektima. SBiH je svoj program predstavila pod sloganom „Pokrenimo BiH zajedno“.
To ne znači da Efendić trenutno vodi izbornu utrku. Znači da dobija politički prostor koji prije nekoliko mjeseci nije imao.
Dok Bećirović brani mandat, a Izetbegović brani naslijeđe SDA, Efendić pokušava izgledati kao kandidat koji tek dolazi. Njegov problem ostaje nedovoljno razvijena infrastruktura izvan Sarajeva i nekoliko urbanih sredina. Predsjednički izbori se ne dobijaju samo dobrim nastupima, nego hiljadama aktivista, posmatrača i lokalnih organizacija.
Ako uspije uvjeriti birače da glas za njega nije „bačen glas“, mogao bi postati najveće iznenađenje kampanje. Ako ne uspije, mogao bi samo uzeti dio glasova i Bećiroviću i Izetbegoviću, bez realne mogućnosti da pobijedi.
Radončić ima medijsku snagu, ali traži politički povratak
Fahrudin Radončić u kampanju ulazi kao iskusan politički i medijski igrač. Njegova strategija je direktan napad na glavne protivnike i predstavljanje sebe kao kandidata koji može istovremeno poraziti i SDA i Trojku.
Njegova prednost je velika medijska vidljivost. Slabost je činjenica da se SBB posljednjih godina značajno povukao s političkog terena i da Radončić ponovo mora dokazati da pažnju može pretvoriti u glasove.
On može uzeti dio razočaranih glasača Trojke, dio tradicionalno antisdaovskog biračkog tijela i birače kojima je privlačan model „snažnog lidera“. Međutim, dosadašnji tok kampanje još nije pokazao novu političku ideju po kojoj bi se ova kandidatura suštinski razlikovala od njegovih ranijih pokušaja ulaska u Predsjedništvo.
Radončić ima kapacitet poremetiti utrku. Još nije pokazao da je može preuzeti.
Kovačević mijenja i utrku za bošnjačkog člana Predsjedništva
Slaven Kovačević vodi agresivnu državotvornu kampanju za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, predstavljajući svoju kandidaturu kao branu zajedničkoj dominaciji HDZ-a i SNSD-a.
Njegov rast važan je i za Bećirovića, Izetbegovića, Efendića i Radončića. Birač u Federaciji BiH može glasati samo za jednog kandidata – bošnjačkog ili hrvatskog člana Predsjedništva. Na glasačkom listiću su četiri kandidata za bošnjačkog i tri za hrvatskog člana, što potvrđuju i objavljeni podaci o izgledu listića.
Svaki glas koji Kovačević dobije među probosanskim biračima istovremeno je glas manje za jednog od četverice kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva.
Zbog toga njegova kampanja može proizvesti lančanu reakciju. Ako privuče veliki broj građanski orijentiranih birača, najveći pritisak mogao bi osjetiti Bećirović, čije je biračko tijelo dijelom najsličnije Kovačevićevom.
HDZ-ova kandidatkinja Darijana Filipović zasad ne mora pobijediti u medijskoj kampanji. Njen zadatak je sačuvati disciplinu HDZ-ovog biračkog tijela i računati na rasipanje glasova konkurenata. HDZ ne vodi najuzbudljiviju kampanju, ali vodi matematički racionalnu kampanju.
Konaković je i dalje glavni motor NiP-a, ali stranka više nije nova politička snaga
Položaj Naroda i pravde znatno je složeniji od položaja Denisa Bećirovića. Zajednički kandidat 12 stranaka može ponovo osvojiti mandat, a da NiP istovremeno izgubi dio vlastitih glasova.
NiP je 2022. godine bio jedan od najvećih dobitnika izbora. Na državnom nivou osvojio je 79.555 glasova i tri zastupnička mandata. Stranka je tada još nosila imidž političke alternative SDA, dok je Elmedin Konaković nastupao kao energičan lider koji poznaje unutrašnji sistem bivše stranke i obećava da će ga promijeniti.
Četiri godine kasnije NiP više nije pobunjenička stranka. On je dio vlasti na državnom, federalnom i kantonalnom nivou, a Konaković je ministar vanjskih poslova BiH. Time je dobio institucionalnu vidljivost, međunarodne kontakte i mogućnost da pokaže rezultate, ali je preuzeo i odgovornost za svaki sporni dogovor vlasti s HDZ-om i SNSD-om.
Najveći problem NiP-a jeste što se njegova politička pozicija stisnula između tri konkurenta.
SDP kao veća stranka Trojke prisvaja najveći dio zasluga za poteze vlasti i ima vlastitog kandidata za Predsjedništvo. SDA NiP predstavlja kao stranku koja je radi funkcija pravila ustupke Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku. Istovremeno, Stranka za BiH Semira Efendića pokušava preuzeti razočarane birače koji žele smjenu SDA, ali ni politiku Trojke više ne doživljavaju kao stvarnu promjenu.
Upravo je taj trend bio vidljiv na lokalnim izborima 2024. godine. NiP je zadržao važne načelničke pozicije i osvojio Ilijaš, ali je pretrpio pad u sarajevskim općinskim vijećima. Konaković je tada otvoreno priznao da je NiP bio izborni gubitnik u Sarajevu i da je dobio „zaslužen šamar“. Potvrđeni rezultati dostupni su u bazi Centralne izborne komisije BiH.
To ne znači da je NiP pred nestankom. Stranka ima prepoznatljive kadrove, lokalne organizacije, načelnike i značajne pozicije u vlasti. Nermin Muzur ostaje jedan od njenih najjačih lokalnih aduta, dok Denis Zvizdić ima veći politički autoritet od većine kandidata na državnim listama. NiP zato može zadržati ozbiljnu parlamentarnu snagu i bez povratka na nivo svog najvećeg uspona.
Međutim, kampanja pokazuje da stranka pokušava ponovo pronaći vlastiti identitet. Konaković je predstavio „manifest za cijelu BiH“, insistirajući na stabilizaciji odnosa, donošenju evropskih zakona i dogovaranju reformi prije formiranja nove vlasti. To je pokušaj da se NiP izvuče iz uskog okvira stranke nastale raskolom u SDA i predstavi kao politička organizacija državnog karaktera.
Problem je što programske poruke teško dolaze do izražaja pored svakodnevnih Konakovićevih sukoba s Izetbegovićem, Komšićem, medijima i političkim protivnicima.
U međunarodnoj utrci s Dodikom, Konaković je dobio poneku diplomatsku bitku i učinio glas BiH vidljivijim, ali država nakon njegovog mandata nema ni snažnije institucije ni sigurnije saveznike, pa je njegov lični rezultat bolji od rezultata Bosne i Hercegovine.
SNSD-u opozicija ponovo daje ono što mu treba – vlastitu podjelu
U Republici Srpskoj SNSD nastupa s jasnom strukturom: Željka Cvijanović ponovo se kandiduje za Predsjedništvo BiH, dok je Savo Minić kandidat za predsjednika RS-a. Iako Milorad Dodik nije kandidat za te funkcije, kampanja SNSD-a i dalje se vrti oko njegove političke infrastrukture i njegovog narativa.
Opozicija je ponovo fragmentirana. Za srpskog člana Predsjedništva kandidirani su SDS-ov Marinko Božović i Nebojša Vukanović, dok Branko Blanuša za predsjednika RS-a ima podršku većeg, ali ne kompletnog opozicionog bloka. RTS navodi da opozicija nije uspjela dogovoriti zajedničkog kandidata za Predsjedništvo BiH.
To je najveći poklon SNSD-u.
Vlast koja je dugo izložena aferama, ekonomskom pritisku i političkoj izolaciji može preživjeti ne zato što raste, nego zato što se njeni protivnici međusobno poništavaju. Vukanović ima prepoznatljivost i energiju, SDS infrastrukturu, a Stanivuković vlastitu organizaciju – ali njihova pojedinačna snaga ne proizvodi automatski zajedničku pobjedu.
U ovom trenutku opozicija u RS-u ne gubi kampanju zbog manjka nezadovoljstva SNSD-om. Gubi je zbog viška kandidata i manjka međusobnog povjerenja.
Ko se, dakle, diže, a ko pada?
Prema dosadašnjem toku kampanje, a ne prema nepostojećim pouzdanim anketama:
- Semir Efendić najviše dobija na političkoj vidljivosti jer uspijeva izgledati kao nova opcija u utrci starih rivala.
- Denis Bećirović i dalje ima najbolju početnu poziciju, ali vodi defanzivnu kampanju opterećenu učinkom vlasti koja ga podržava.
- Bakir Izetbegović uspješno vraća i disciplinira bazu SDA, ali još ne pokazuje da probija vlastiti politički plafon.
- Fahrudin Radončić ima snagu da poremeti odnos glasova, ali zasad nema zamah koji bi ga jasno izdvojio kao favorita.
- Slaven Kovačević raste kao tema kampanje i može značajno utjecati na rezultat svih kandidata iz Federacije.
- HDZ i SNSD nisu nužno u usponu, ali su najbolje zaštićeni podjelama svojih protivnika.
- NiP se kao poseban politički brend sve manje vidi iza Bećirovićeve kandidature i tereta državne vlasti.
- Opozicija u RS-u trenutno je najveći gubitnik jer ponovo ulazi u izbornu bitku bez jedinstvene strategije.
Pravi pobjednik prvog dijela kampanje zato nije kandidat, nego fragmentacija.
Što je više kandidata na probosanskom i opozicionom prostoru, to su sigurnije pozicije stranaka s najdiscipliniranijim biračkim tijelom. U BiH izbore često ne dobija onaj ko privuče najviše novih birača, nego onaj čiji protivnici najuspješnije podijele vlastite.
Do 4. oktobra ostalo je dovoljno vremena da se odnosi promijene. Ali ako se kampanja nastavi sadašnjim pravcem, neće odlučiti najbolji program.
Odlučit će organizacija, izlaznost i sposobnost da se uvjeri birač kako njegov glas neće završiti u političkoj slijepoj ulici.