U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj se suverenitet svakodnevno stavlja na test, posljednje informacije o navodnim dogovorima između Milorada Dodika i američke administracije otvaraju niz pitanja koja nadilaze političku scenu – ovo je pitanje integriteta države.
Jer, da odmah razjasnimo: ne postoji “imovina Republike Srpske”.
Postoji samo imovina države Bosne i Hercegovine, koja pripada svim njenim građanima – bez obzira na entitet, naciju ili političku pripadnost. Sve drugo je pravno i politički neodrživa konstrukcija, stvorena da služi interesima onih koji bi državu pretvorili u lično vlasništvo.
Ako su istinite tvrdnje da je Dodik, čovjek pod međunarodnim sankcijama i optuženi pred domaćim pravosuđem, ponudio litijum i prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine kao zalog za vlastitu slobodu, onda se ne radi samo o skandalu – već o direktnom napadu na državnu imovinu.
Još je teže razumjeti ulogu Sjedinjenih Američkih Država u cijeloj priči. Kakva je to vlada koja, pod plaštom “stabilizacije” regiona, pristaje pregovarati s osobom koja otvoreno ruši ustavni poredak i bježi od zakona vlastite zemlje? Ako su takvi dogovori zaista vođeni, onda je riječ o moralnom i političkom porazu zapadne diplomatije u Bosni i Hercegovini.
Gdje su institucije države?
Zašto Vijeće ministara BiH ne otvori hitnu istragu? Zašto Ministarstvo vanjskih poslova BiH ne zatraži objašnjenje od američke strane? I, napokon, zašto šutimo dok neko trguje našim resursima kao da se radi o porodičnom nasljedstvu?
Bosna i Hercegovina mora napokon jasno i glasno reći: državna imovina nije babovina. Ne pripada pojedincima, partijama ni entitetima. Pripada državi – i svim njenim građanima.
Ako iko pokušava prodati dio BiH da bi kupio vlastiti mir i slobodu, to više nije politika.
To je izdaja.