U Srebrenici građani ponovo pune kante, kanistere i plastične flaše. Vode nema satima, a restrikcije su postale dio svakodnevice. U Sarajevu se gotovo svakog jutra objavljuju novi spiskovi ulica i naselja koja će ostati bez vode zbog popravki dotrajale mreže.
Sve se to dešava u Bosni i Hercegovini, zemlji koja se ponosi rijekama, izvorima i velikim zalihama pitke vode.
Problem, dakle, nije u tome što vode nema. Problem je u tome što je nismo sposobni dovesti do slavine.
Podaci Federalnog zavoda za statistiku pokazuju razmjere tog apsurda: tokom 2025. godine u javnim vodovodima u Federaciji BiH izgubljeno je čak 136,7 miliona kubnih metara vode. To je 58,8 posto ukupno zahvaćene i preuzete količine.
Drugim riječima, od svakih deset litara vode uvedenih u sistem, gotovo šest nikada ne stigne do potrošača.
Izgubimo gotovo dvostruko više nego što domaćinstva potroše
Brojke postaju još nevjerovatnije kada se uporede s potrošnjom stanovništva.
Domaćinstvima u Federaciji BiH tokom 2025. godine isporučeno je približno 70 miliona kubnih metara vode. Istovremeno je u sistemu izgubljeno gotovo 137 miliona kubika.
To znači da javni vodovodi izgube gotovo dvostruko više vode nego što sva domaćinstva u Federaciji zajedno potroše za godinu.
Pod pojmom gubitaka ne podrazumijeva se samo voda koja kroz puknute cijevi odlazi u zemlju. Tu su i nelegalni priključci, neispravni vodomjeri, greške u mjerenju i količine koje vodovodna preduzeća proizvedu, ali ih nikada ne naplate.
Ipak, najveći i građanima najvidljiviji problem ostaje zastarjela mreža. Dok voda teče ulicama i danima izvire iz asfalta, potrošačima se upućuju apeli da je racionalno koriste.
Građani trebaju štedjeti vodu, posebno tokom velikih vrućina. Ali nije pošteno najveći teret prebacivati na domaćinstva dok se u sistemu gubi više od polovine zahvaćenih količina.
Srebrenica: Voda od 6 do 15 sati
Građani Srebrenice danima se suočavaju s restrikcijama. Prema ranijim obavještenjima Komunalnog preduzeća „Polet“, voda je dostupna od šest sati ujutro do 15 sati, nakon čega slijedi prekid koji traje do narednog jutra.
Stanovnici zato prave zalihe u kadama, kantama i bocama. Poseban problem imaju starije osobe, porodice s malom djecom, bolesni građani i ljudi koji žive na višim spratovima.
„Nije uredu da u 21. vijeku moramo sipati vodu u kante“, poručuju stanovnici Srebrenice u izjavama medijima.
Iz komunalnog preduzeća navode da pokušavaju stabilizovati sistem, prespojiti dodatna izvorišta i osigurati dovoljne količine. Kao razlozi se spominju visoke temperature, povećana potrošnja i smanjena izdašnost izvora.
Ali restrikcije u Srebrenici nisu problem koji se pojavio ovog ljeta. Slične situacije ponavljaju se godinama. Vrućina i suša samo ogole slabosti sistema koje su postojale mnogo ranije.
Sarajevo: Milioni eura ulaganja, kvarovi svakog dana
Ni glavni grad nije imun na isti problem.
Sarajevski „Vodovod i kanalizacija“ gotovo svakodnevno objavljuje spiskove ulica u kojima može doći do prekida vodosnabdijevanja zbog popravki kvarova. Zbog radova na potisnom cjevovodu za rezervoar Kobilja Glava 26. augusta bez vode su mogli ostati stanovnici brojnih naselja, od Ciglana, Koševa i Velešića do Vogošće i Semizovca.
Posljednjih sedmica prekidi su se pojavljivali i zbog povećane mutnoće pojedinih izvorišta i njihove slabe izdašnosti.
Sarajevski vodovod već godinama prolazi kroz veliki projekat rekonstrukcije. Evropska banka za obnovu i razvoj odobrila je kredit od 25 miliona eura, dok je Evropska unija osigurala dodatnih 3,8 miliona eura bespovratnih sredstava. Cilj ulaganja je rekonstrukcija mreže, sanacija pumpnih stanica i smanjenje gubitaka vode. EBRD je projekat predstavio kao jednu od ključnih investicija za poboljšanje vodosnabdijevanja u Sarajevu.
Investicija jeste potrebna i zamjena hiljada metara starih cijevi ne može se završiti preko noći. Međutim, javnost ima pravo znati koliko je mreže stvarno rekonstruisano, koliko su smanjeni gubici i kada će građani osjetiti rezultat uloženih miliona.
Broj zamijenjenih cijevi nije dovoljan pokazatelj uspjeha. Ključno pitanje je koliko vode danas stiže do potrošača u odnosu na period prije ulaganja.
Klimatske promjene nisu izgovor za dotrajale cijevi
Visoke temperature, duži sušni periodi i promjene u izdašnosti izvora postat će sve ozbiljniji problem. Zbog toga se vodovodni sistemi moraju pripremati za klimatske promjene.
Ali klimatske promjene ne mogu biti univerzalno opravdanje za svaku restrikciju.
One nisu izazvale višedecenijsko zanemarivanje mreže, nelegalne priključke, neispravne vodomjere, politička imenovanja u komunalnim preduzećima i nedostatak dugoročnog planiranja.
Vrućine samo pokažu koliko je sistem slab.
Kada je vode dovoljno, gubici od 60 ili 70 posto mogu se prikrivati povećanim crpljenjem. Kada izvori oslabe, svaki izgubljeni kubik postaje vidljiv. Tada građani ostaju bez vode i dobijaju objašnjenje da je moraju racionalnije trošiti.
Racionalna potrošnja treba početi u vodovodnom sistemu, a tek onda u kupatilu građana.
Voda nije privilegija
Pristup pitkoj vodi nije luksuzna komunalna usluga, nego osnovna potreba. Bez vode nema higijene, zdravlja, normalnog rada škola, bolnica, ugostiteljskih objekata i privrede.
Zato se stanje vodovodne mreže ne smije svoditi na servisne informacije o tome koja će ulica danas ostati bez vode. Potrebna je javno dostupna evidencija o gubicima svakog vodovodnog preduzeća, realizovanim investicijama, broju kvarova, nelegalnim priključcima i rezultatima menadžmenta.
Direktori komunalnih preduzeća ne bi se trebali ocjenjivati prema političkoj pripadnosti i broju medijskih nastupa, nego prema tome koliko su smanjili gubitke i poboljšali uslugu.
U zemlji u kojoj gotovo 59 posto zahvaćene vode nestane prije nego što stigne do potrošača, problem nije samo u cijevima. Problem je u cijelom modelu upravljanja javnim resursima.
Bosna i Hercegovina možda jeste zemlja rijeka, ali rijeke same neće napuniti česme.
Za to su potrebni funkcionalni vodovodi, stručni ljudi i vlast koja razumije da se osnovna infrastruktura ne održava obećanjima.
Dok se to ne promijeni, građani će nastaviti plaćati račune, vodu gledati kako teče niz ulicu, a zalihe za domaćinstvo čuvati u kanisterima.