Bosna i Hercegovina ponovo se nalazi na jednoj od najopasnijih političkih raskrsnica od završetka rata. Dok se u domaćoj javnosti raspravlja o mogućem odlasku visokog predstavnika Christiana Schmidta, ugledni američki časopis The National Interest upozorava da je stvarni problem mnogo ozbiljniji – raspada se međunarodni sistem koji je gotovo tri decenije održavao mir i političku stabilnost u zemlji.
Prema analizi profesora međunarodnih odnosa R. Brucea Hitchnera, Bosna i Hercegovina ulazi u period u kojem više ne postoje garancije da će međunarodna zajednica djelovati jedinstveno kao što je to činila nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Kraj svijeta kakvog je Dejton poznavao
Godinama je politički sistem Bosne i Hercegovine opstajao zahvaljujući kombinaciji Dejtonskog sporazuma, prisustva OHR-a, bonskih ovlasti i međunarodnog konsenzusa velikih sila.
Danas takav konsenzus više ne postoji.
Rusija već godinama osporava legitimitet visokog predstavnika, dok nova američka administracija šalje nejasne poruke kada je riječ o odnosu prema Bosni i Hercegovini i Zapadnom Balkanu.
Upravo zbog toga autori analize upozoravaju da se više ne može računati na automatsku podršku Washingtona u zaštiti ustavnog poretka BiH.
EUFOR pred najvećim testom
Jedan od ključnih trenutaka mogao bi uslijediti već narednih mjeseci kada Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija bude odlučivalo o produženju mandata misije EUFOR Althea.
Ako Rusija uloži veto, a Sjedinjene Američke Države ne pruže očekivanu podršku, sigurnosna arhitektura koja je godinama garantovala stabilnost Bosne i Hercegovine mogla bi se ozbiljno uzdrmati.
Zbog toga se Evropskoj uniji preporučuje da odmah pripremi alternativni model kojim bi EUFOR nastavio djelovati direktno pod okriljem evropskih institucija, bez zavisnosti od odluka Vijeća sigurnosti UN-a.
Bonske ovlasti ostaju posljednja zaštita države
Analiza posebno upozorava da bi ukidanje bonskih ovlasti u ovom trenutku predstavljalo ozbiljan rizik.
Bosna i Hercegovina još nema institucije koje mogu samostalno i efikasno odgovoriti na pokušaje rušenja ustavnog poretka.
Posljednjih godina javnost je svjedočila brojnim pokušajima usvajanja zakona i odluka koje su bile u direktnoj suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Dejtonskim sporazumom. U takvim situacijama upravo su intervencije visokog predstavnika predstavljale posljednju institucionalnu branu.
Bez tog mehanizma, upozoravaju autori, otvorilo bi se pitanje ko bi imao autoritet da zaustavi eventualne nove pokušaje podrivanja državnih institucija.
Evropski put nije dovoljan
Iako Evropska unija insistira da proces pristupanja može biti glavni pokretač reformi, autori smatraju da to nije dovoljno.
Evropske integracije jesu važan okvir, ali same po sebi ne mogu riješiti duboke političke sukobe koji godinama opterećuju Bosnu i Hercegovinu.
Zbog toga se predlaže postepeno prebacivanje otvorenih političkih pitanja u pregovaračka poglavlja Evropske unije, gdje bi se ona rješavala kroz konkretne reforme i jasne rokove.
Potrebna nova ustavna reforma
Analiza podsjeća da dugoročna stabilnost Bosne i Hercegovine nije moguća bez određenog nivoa ustavnih reformi.
Kao mogući temelj za buduće razgovore navodi se Aprilski paket iz 2006. godine, koji je predviđao funkcionalnije institucije, efikasnije donošenje odluka i jasnije nadležnosti države.
Bez takvih promjena, upozorava se, Bosna i Hercegovina će i dalje ostati talac političkih blokada i stalnih institucionalnih kriza.
Narednih šest mjeseci moglo bi odrediti narednih 30 godina
Najvažnija poruka analize jeste da Bosna i Hercegovina više nije problem koji se može odgađati.
Globalni poredak koji je godinama održavao političku ravnotežu na Zapadnom Balkanu mijenja se brže nego ikada ranije. Upravo zato Evropska unija mora donijeti odluke koje je godinama izbjegavala.
Autori upozoravaju da narednih šest mjeseci može odrediti hoće li Bosna i Hercegovina ući u fazu stabilnije evropske integracije ili će se suočiti s novim ciklusom političke paralize i institucionalnih sukoba.
Tri decenije nakon Dejtona, pitanje više nije kako zatvoriti OHR, nego kako sačuvati mir i funkcionalnost države u svijetu koji se ubrzano mijenja.