Donald Trump je ponovo predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, a svijet je već osjetio prve posljedice njegovog drugog mandata. Sankcije Kanadi, Meksiku i Kini, izlazak iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), sankcije Međunarodnom sudu za ratne zločine u Hagu, ideja raseljavanja Palestinaca i čak suluda pomisao o aneksiji Kanade i Grenlanda – svi ovi potezi stvaraju jednu jasnu sliku: Trump ne želi samo biti predsjednik Amerike, on želi biti globalni vladar, bog na zemlji, politički mesija čiji su potezi isključivo vođeni egomanijom i halucinantnim uvjerenjem da je on jedini sposoban donijeti „red“ u svijet.
Sankcije kao oružje narcizma
Nakon povratka u Bijelu kuću, Trump je odmah krenuo u ofanzivu protiv susjednih država. Kanada, tradicionalni saveznik SAD-a, sada je pod ekonomskim pritiskom zbog Trumpovih tarifa i sankcija. Meksiko, s kojim je već imao napete odnose zbog „zida“, sada se suočava s još težim trgovinskim restrikcijama. Kina je, naravno, stara meta njegovog bijesa – bilo zbog ekonomske konkurencije, tehnološkog razvoja ili jednostavno zato što Trumpu treba neprijatelj za unutrašnju političku potrošnju.
Ali zašto Trump poseže za sankcijama? Nije u pitanju nacionalna sigurnost, nije čak ni ekonomska strategija – ovo je čista demonstracija moći. Ako se neko ne pokori njegovom „deal-making“ pristupu, slijedi kazna. Trump vodi globalnu politiku kao mafijaški bos: igra je jednostavna – ili igraš po njegovim pravilima, ili ćeš trpjeti posljedice.
Izolacionizam na steroidima
Kao da pandemija COVID-19 nije bila dovoljna lekcija o važnosti međunarodne saradnje, Trump je odlučio da još jednom odvede SAD u potpuni izolacionizam izlaskom iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Njegov argument? WHO je „korumpirana i nepotrebna“, iako su upravo SAD (barem do Trumpove ere) bile glavni finansijer i ključni igrač u globalnom javnom zdravlju. Bez Amerike, WHO ostaje oslabljena, a svijet podložniji budućim pandemijama.
Ovaj potez dodatno potvrđuje da Trump ne vidi nikakav interes u kolektivnim naporima. Globalna saradnja je za njega znak slabosti, jer je njegova politika zasnovana na infantilnom uvjerenju da „SAD uvijek gubi“, bez obzira na to koliko su zapravo profitirali iz posthladnoratovskog poretka.
Napad na međunarodno pravo
Trump nije stao samo na urušavanju multilateralnih institucija. Odlučio je i da napadne međunarodno pravo. Njegove sankcije Međunarodnom sudu za ratne zločine u Hagu pokazuju da ne želi da se bilo koji američki vojnik ili saveznik suoči sa pravdom za ratne zločine. Ako ne možeš kontrolisati pravdu, najbolje je da je eliminišeš – logika dostojna autokrata.
Gašenje USAID-a – udarac na najsiromašnije
Jedan od najšokantnijih poteza Trumpove administracije je ukidanje USAID-a, organizacije koja je decenijama pružala humanitarnu i razvojnu pomoć siromašnim i obespravljenim zemljama. Milioni ljudi širom svijeta oslanjali su se na ove programe za osnovne potrebe, obrazovanje, medicinsku pomoć i razvoj lokalnih ekonomija. Gašenje USAID-a ne samo da ostavlja najslabije bez pomoći, već i destabilizuje čitave regije, potencijalno otvarajući vrata ekstremizmu i političkim krizama. Ovaj potez jasno pokazuje Trumpovu filozofiju: ako nešto ne koristi direktno SAD-u, ne treba da postoji.
Aneksija Kanade i Grenlanda – geopolitički delirijum?
Kada su se pojavile prve glasine da Trump razmatra aneksiju Kanade i Grenlanda, svijet je kolektivno zakolutao očima. Da li je moguće da predsjednik SAD-a ozbiljno razmatra teritorijalno širenje u 21. vijeku? Nije ovo 1800. godina, niti je Amerika imperija koja može bez posljedica anektirati čitave zemlje.
Ali Trump nije zainteresovan za realnost. Njegov politički svijet je obojen željom za apsolutnom dominacijom. Možda ne može formalno osvojiti svijet, ali može ga ekonomski, diplomatski i pravno porobiti – barem u njegovoj glavi.
Gdje ovo vodi?
Svijet je već pretrpio četiri godine Trumpovog kaosa. Sada smo na početku novog perioda, koji prijeti da bude još destruktivniji. Njegova politika nije utemeljena na dugoročnim strategijama, već na instinktivnim, impulsivnim reakcijama koje često više liče na dječije ispade nego na državničke odluke.
Je li Trump bog na zemlji? U njegovoj glavi – možda. U realnosti – on je čovjek koji razbija globalni poredak, uvlači svijet u nepotrebne krize i ponaša se kao nesuđeni imperator kojem niko nije rekao da je 21. vijek.
Ostaje pitanje – koliko još svijet može izdržati prije nego što mu ova igra moći eksplodira u lice?