Ako ste primijetili, Dragan Čović ima ponavljajući obrazac: kada mu političke kalkulacije i talovi ne idu dobro – u javni prostor lansira priče o trećem entitetu, Dejtonu 2, novim ustavnim aranžmanima.
A kada stvari teku u njegovu korist – priča se brzo preusmjerava na evropske integracije i “europsku budućnost BiH”.
Ista šema ponovila se i sada. Nakon neuspjeha interesne grupacije oko južne interkonekcije, te nakon susreta s američkim diplomatama – Čović ponovo aktivira temu novog ustavnog okvira.
“Intenzivno se razgovara o novom političkom angažmanu u BiH”
Gostujući na RTV Herceg-Bosne, lider HDZ-a izjavio je kako se već vodi proces razgovora o novom političkom aranžmanu za Bosnu i Hercegovinu.
“Hoće li se zvati Dejton 2 ili nekim drugim – manje je važno. Dayton je donio mir. Sada treba novi zajednički sadržaj s prijateljima koji imaju snage da nametnu ubrzani dogovor.”
Čović tvrdi da očekuje mnogo od nove američke administracije, navodeći da “niko neće dozvoliti žarište u srcu Evrope”. Pozvao se i na poruke iz Vijeća sigurnosti UN-a da tri naroda trebaju postići dogovor o budućnosti države.
Konsocijacija, federalizam i stara naracija
Čović ponavlja tezu o “konsocijacijskoj demokratiji” kao jedinom rješenju za BiH, navodeći primjere Belgije, Švicarske i Njemačke.
Prema njegovim riječima, međunarodni zvaničnici u BiH sve više prihvataju logiku “tri naroda, tri kulture i tri jezika”.
Njegova vizija BiH u EU počiva na još jačem naglašavanju etničke podjele – i to predstavlja okosnicu svih njegovih političkih zahtjeva.
Izborni zakon i strah od ponavljanja scenarija Komšić
Na pitanje može li se ponovo desiti da Bošnjaci izaberu hrvatskog člana Predsjedništva, Čović kaže:
“Pokušati možda hoće, ako ne promijenimo izborni zakon, ali uvjeren sam da se neće desiti. Treba nam malo mudrosti unutar političke organizacije Hrvata.”
Time još jednom ponavlja svoj ključni cilj: izmjene izbornog zakonodavstva koje bi HDZ-u garantovale kontrolu pozicije hrvatskog člana Predsjedništva.
Otvoreno o lobiranju i upoređivanje sa RS i bošnjačkim krugovima
Čović je govorio i o političkom lobiranju – i to veoma direktno.
“Svi lobiraju. U Banjoj Luci su potrošene stotine milijuna da bi se neke stvari postavile. Bošnjaci lobiraju preko Bliskog istoka.”
HDZ, tvrdi on, nema finansijsku moć kao drugi, ali radi “kvalitetno i pragmatično”, uz susrete i dogovore širom Evrope.
Hrvatska politika i “briga o Hrvatima u BiH”
Čović naglašava da je interes Hrvatske stabilna BiH – i da je ustavna obaveza Zagreba da “brine o Hrvatima u BiH”.
“Iskoristićemo sve instrumente da pokušamo riješiti stvari na prihvatljiv način, bez galame.”
Ovakva retorika ponavlja se već godinama – posebno kada je potrebno izvršiti pritisak u pregovorima ili popraviti političku štetu.
Zaključak: Ponavljanje iste strategije, isti narativi
Čovićeva pojava “Dejtona 2” na dnevnom redu uvijek dolazi kao reakcija na politički pritisak, diplomatske neuspjehe ili gubitak kontrole nad ključnim projektima.
Kada stvari idu glatko, retorika se prebacuje na “EU put”, “stabilnost” i “europske vrijednosti”.
Ovaj put nije izuzetak – i očekivano ponovo otvara prostor za intenzivnu političku debatu o ustavnim promjenama, izborima i rovovima između etničkih politika u BiH.