Kao u filmu; BBC News ovih dana donosi priču o djelovanju albanske mafije u Latinskoj Americi i dokle sve sežu njezini pipci.
Mjesto radnje (jedne od brojnih): ljeto 2021. godine, kad je pošiljka sa oznakom “fine šparoge” utovarena u kamion sa prikolicom od 18 tona iz grada Truhillo, na sjeverozapadu Perua. Plan je bio da rečena pošiljka dođe do komercijalne luke Calao u Limi. Tamo je, pak, brod – čije je krajnje odredište bio Rotterdam (Nizozemska) – čekao pošiljku povrća. Šparoge.
No, teret nije isplovio iz luke u južnoameričkoj zemlji jer su agenti Uprave za borbu protiv droga peruanske nacionalne policije uspjeli otkriti da je teret šparoga kontaminiran supstancijom, za koju se ispostavilo da je tekući kokain! Otkrili su dvije tone droge, procijenjene na 77 miliona dolara!
– Droga bi u Halangi (sjeverni Peru) mogla stajati 500 ili 700 dolara, tako da u Limi već ima vrijednost od 1.300 dolara. Kad stigne u luku u Europi, cijena raste na 40.000 dolara po kilogramu – objašnjava direktor Dirandre Uprave za borbu protiv narkotika), Deni Rodriguez.
Otkriva i da su u piramidi ove trgovine kokainom dvojica albanskih državljana: Malo Frank zvani “Pelao” i Meta Gentjan poznatiji kao “Barbas”. Kaže da su Albanci zaduženi za financijsku i logističku podršku u operaciji ilegalne trgovine drogom na teritoriji Perua.
Oba Albanca su u Peru ušli legalno, kao turisti preko granice sa Ekvadorom, ali ih je Dirandro nadzirao tijekom njihovog boravka u zemlji.
Inače i nije vijest da u zemljama Latinske Amerike u kojima rade moćni karteli za proizvodnju i trgovinu drogom ima muškaraca albanskog porijekla jer od 2000. godine pripadnici porodičnih klanova takozvane “albanske mafije” putuju u zemlje Latinske Amerike kako bi proširili poslovanje u Europi. Svrha je prvenstveno kupovina jeftinog kokaina, kažu inspektori.
Tijekom dva desetljeća Albanci su uspostavili kontakte sa kartelima i grupama za trgovinu drogom u zemljama poput Kolumbije, Ekvadora, Meksika i Perua, te su sklapali unosne poslove s njima, čak i bez velike “vojske ljudi” i oružja visokog kalibra, prenosi BBC News.
Moglo bi se reći da su žitelji najsiromašnije europske (balkanske) države poslovni i diskretni.
– Njihova funkcija je da budu poslovni poveznici i tiha logistika. Nikad nećete vidjeti u Latinskoj Americi naoružani konvoj albanske mafije, osim čuvara koji nude zaštitu – približava victor Sachez, meksički istražitelj koji se bavi organiziranim kriminalom.
Moć albanske mafije leži u zajedničkoj kontroli sa drugim mafijama, poput one talijanske, te luka u Europi kroz koje ulaze droga i ilegalni proizvodi. To su, primjerice, hladnjače pune guma, kokainske banane i vlažna odjeća.
Geografski smještaj je također ključ; Albanija je povijesni koridor za trgovinu između Azije i Europe na Balkanskom poluotoku, a u trenutku sloma komunizma Albanija je, zajedno sa bivšim Sovjetskim Savezom, doživjela dramatičan porast organiziranog kriminala, pravi procvat, ocjenjuju istražitelji. I to od trgovine heroinom i oružjem, do šverca cigareta, ljudi… Albanski klanovi sve su “pokrivali”.
Značajne su i veze Albanaca s talijanskom organizacijom N‘dranghetta iz južne Italije, riječ je o moćnom klanu. No, počeli su djelovati i samostalno, bez Talijana, odlazeći u Latinsku Ameriku u “nabavu” jeftinog kokaina na veliko. Glavne “pošte” na toj ruti bila su im dva lučka pacifička grada: Guaiacilla u Ekvadoru i Calau u Peruu. Od tada su izgradili kontakte i u drugim zemljama u kojima se proizvodi droga, kao što su Bolivija, Kolumbija i Meksiko.
Klanova “marke Albania” ima više diljem Europe, nije svima ishodište Albanija. No, najistaknutija organizacija je Kompanija Bello. Ona ima pipke u raznim zemljama poput Velike Britanije, Nizozemske, Belgije, Francuske, Španjolske, Portugala, Italije i Njemačke. To funkcionira kao neka vrsta dijaspore, nalik talijanskim mafijaškim grupama kao što su Cosa Nostra, Camorra i La N‘dranghetta već dugi niz godina. Počeli su kolonizirati druge zemlje sa boljim životnim standardom, i okupljaju se kao neka vrsta familije kontrolirajući ilegalna tržišta.
No, Interpol im je zadao udarac 2020. godine operacijom u deset europskih zemalja, i tada je došlo do uhićivanja 20 istaknutih članova.
Ipak, nastavili su rad preko luka Rotterdam, Antwerpen i drugih. Uključili su model pranja novca (kompanija Bello) kroz “alternativni tajni sistem doznaka kineskog porijekla, poznat kao fei ch‘ien sistem”. Tako se novac zarađen mjutnom trgovinom deponira kod mrežne agencije u jednoj zemlji, dok drugi operater podiže ekvivalentni iznos na drugom mjestu u svijetu i prosljeđuje ga primatelju kojemu je novac i namijenjen. Tako je bez traga “oprano” na milijune eura, navodi BBC News.
Uz pomoć meksičkih kartela Albanci su stvorili fiktivne kompanije: casina, restorane, tvrtke za izvoz i promet robe u nekoliko država Latinske Amerike, a među kartelima iz Meksika apostrofira se El Maio. Istražitelj Victor Sanchez ocjenjuje savez Meksikanaca i Albanaca u trgovini drogom “logičnim” jer su Albanci “bolji u pranju novca od Meksikanaca”.
Za Albance poput braće Luftar, Arbena, Fatosa i Ramiza Hise, čije je prisustvo otkriveno u Meksiku, zemlje Latinske Amerike nude povoljne uslove za poslovanje.
Treba imati u vidu i da im je rečena zona atraktivna i za dulje naseljavanje, ili čak kao stalno prebivalište. Mnogi od onih koji migriraju već imaju krivične dosjee u Europi, neki su i aktivni bjegunci, što je razlog više da se nasele u Latinsku Ameriku, primjećuju istražitelji o Albancima u tom dijelu svijeta, vezano uz njihovo ilegalno i kriminalno poslovanje. Za njih prelazak Atlantika znači anonimnost, drugu šansu.
Tamo stvaraju nove identitete, žive u bogatim zatvorenim zajednicama i koriste slabije kapacitete za provođenje zakona. Ipak, gledajući brojčano, Albanaca u zemljama Latinoameričke regije zapravo ima zanemarivo malo, pa su vlasti skoncentrirane na lokalne kartele. Njihovi su profiti kudikamo veći, ali to Albancima u trgovini drogom ide u prilog. Njihova je glavna djelatnost (prodaja) ionako u Europi, kazuju istraživači a prenosi BBC News.
