General Wesley Clark razbio mit star 30 godina: “Ne, ne bismo bombardirali Armiju BiH. Nije bilo nikakvog plana.”
Izjava penzionisanog američkog generala Wesleyja Clarka, bivšeg vrhovnog zapovjednika NATO-snaga, otvorila je jedno od najosjetljivijih pitanja poslijeratne BiH:
Je li Banja Luka 1995. mogla biti oslobođena – i je li zaustavljanje Armije RBiH bila historijska greška?
Clark je u intervjuu za Klix.ba eksplicitno rekao ono što se godinama samo šaputalo:
“Ne, ne bismo bombardirali Armiju BiH.”
Nije bilo plana za vojnu intervenciju, nije bilo američke prijetnje, nije bilo “crvene linije”.
Mit je time – pukao.
“SAD ne bi reagovale” – ključna rečenica koja mijenja sve
Tri decenije kasnije, Clark jasno poručuje:
SAD nisu planirale upotrijebiti silu protiv Armije BiH, niti bi pokušale zaustaviti ulazak u Banja Luku ili Prijedor.
Tadašnji politički vrh Federacije bio je uvjeren da bi osvajanje Banja Luke izazvalo “nepredvidive međunarodne posljedice”.
Clark sada kaže – ne bi.
To potpuno mijenja perspektivu o oktobru 1995.
Zašto je onda Armija RBiH zaustavljena?
Prema Clarku, razlog nije bio strah Zapada od “prevelike pobjede”, nego politički cilj:
“Federacija je držala oko 51 posto teritorija, što je bilo predviđeno dogovorom.”
Drugim riječima – iz međunarodne perspektive, mapa je bila ispunjena, i Dayton je mogao početi.
Banja Luka, iako pred oslobođenjem, nije se uklapala u taj format.
Clark potvrđuje da je ključ odluke došao pod američkom diplomatskom, ne vojnom presijom – usmjerenom na brz završetak rata.
“Strah od srpske kontraofanzive iz Srbije”
Clark otkriva i drugi razlog za zaustavljanje operacije:
zabrinutost da bi Srbija mogla intervenirati oružano kako bi branila Banja Luku.
Iako je Vojska Jugoslavije bila iscrpljena, Holbrookeov tim nije želio riskirati otvaranje još jedne faze rata.
Bila je to klasična realpolitika: stabilnost prije pravde, pregovori prije pobjede.
Clintonova administracija nije željela ulaziti u rat prije Daytona
Clark otvoreno kaže da je međunarodna intervencija prije dogovora bila nerealna:
“BILO BI BESMISLENO INTERVENIRATI PRIJE DAYTONA S KOPNENIM SNAGAMA POD UN MANDATOM.”
UN komandni lanac bio je spor, rascjepkan i previše uplašen incidentima.
SAD, kaže Clark, nikada ne bi dopustile da njihove trupe budu pod UN kontrolom.
Drugim riječima – nije bilo nikakve sile koja bi fizički spriječila ARBiH da uđe u Banja Luku.
Je li historijska odluka bila pogrešna?
Ovo pitanje sada više nije tabu.
Clark je, možda nesvjesno, otvorio prostor za reviziju jedne od najvećih strateških odluka u modernoj historiji BiH:
Odluku da se Armiji RBiH naredi zaustavljanje napredovanja pred Banja Lukom, iako je grad bio praktično prazan.
Da li je to bila politička nužnost ili propuštena historijska šansa?
Da li bi današnja BiH bila potpuno drugačija da je Banja Luka oslobođena?
Clarkova rečenica vraća ovo pitanje u fokus. To znači da odgovornost za odluku nije bila na Washingtonu.
Bila je – u Sarajevu.
Šta ova izjava znači danas?
Ona razotkriva tri ključne stvari:
1. Mit o američkoj vojnoj prijetnji – ne postoji
Clark je jasno rekao da planova nije bilo.
2. ARBiH je imala otvoren put do Banja Luke
Vojna situacija je bila jasna: srpske snage povučene, Banja Luka nebranjena.
3. Politički cilj 51% teritorije bio je važniji od oslobađanja gradova
Dayton se morao brzo zaključiti, po cijenu odustajanja od strateških ciljeva na terenu.
Zaključak
Clarkova izjava nije samo historijska fusnota.
Ona je poziv na trezveno i bolno preispitivanje odluke koja je usmjerila budućnost BiH.
Jer prema Clarka –
svijet ne bi spriječio oslobađanje Banja Luke.
Sami smo sebe zaustavili!